Američki predsjednik Trump je priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela. Kada je prošli tjedan najavio svoju odluku, naišao je na brojne kritike međunarodne zajednice i zemalja Bliskog istoka koje su upozorile na nepredvidljive posljedice takvog čina: od trajnog ugrožavanja izraelsko-palestinskog sporazuma, preko građanskih nemira pa sve do Izbijanja Treće Intifade.
I upravo sada je takav scenarij moguć. I dok se Palestinska Samouprava na Zapadnoj Obali zadržala na verbalnoj kritici izjavljujući kako SAD više ne może biti posrednik u mirovnim pregovorima, Hamas je pozvao u petak na Dan gnjeva i Treću Intifadu.
Prva Intifada, koja je izbila 1987. i trajala do 1993., je bila građanska, a ne oružana pobuna budući da su Palestinci u sukobima s izraelskom vojskom koristili uglavnom kamenje i molotovljeve koktele. U sukobima je poginulo oko 200 Izraelaca i 2000 Palestinaca.
Druga Intifada, koja je započela 2000. i trajala do 2005. je pak bila oružana pobuna. Kao što je to definirao bivši šef Shin Beta, izraelske tajne službe, radilo se o pobuni naroda koji je smatrao da više ništa ne može izgubiti. To su godine kada su se organizacije poput Hamasa i Palestinskog Jihada afirmirale i stvorili legitimitet brojnim samoubilačkim i drugim napadima. U sukobima je ovog puta poginulo oko 1000 Izraelaca i 3000 Palestinaca.
Potom je 2014-2015. došlo do povećanog nasilja u Jeruzalemu koje je obilježeno napadima nožem te automobilima i kamionima što su neki definirali kao Tihu Intifadu il...
I upravo sada je takav scenarij moguć. I dok se Palestinska Samouprava na Zapadnoj Obali zadržala na verbalnoj kritici izjavljujući kako SAD više ne może biti posrednik u mirovnim pregovorima, Hamas je pozvao u petak na Dan gnjeva i Treću Intifadu.
Prva Intifada, koja je izbila 1987. i trajala do 1993., je bila građanska, a ne oružana pobuna budući da su Palestinci u sukobima s izraelskom vojskom koristili uglavnom kamenje i molotovljeve koktele. U sukobima je poginulo oko 200 Izraelaca i 2000 Palestinaca.
Druga Intifada, koja je započela 2000. i trajala do 2005. je pak bila oružana pobuna. Kao što je to definirao bivši šef Shin Beta, izraelske tajne službe, radilo se o pobuni naroda koji je smatrao da više ništa ne može izgubiti. To su godine kada su se organizacije poput Hamasa i Palestinskog Jihada afirmirale i stvorili legitimitet brojnim samoubilačkim i drugim napadima. U sukobima je ovog puta poginulo oko 1000 Izraelaca i 3000 Palestinaca.
Potom je 2014-2015. došlo do povećanog nasilja u Jeruzalemu koje je obilježeno napadima nožem te automobilima i kamionima što su neki definirali kao Tihu Intifadu il...
