Malo tko na svijetu je toliko usamljen koliko je usamljen američki ljevičar. Iz godine u godinu dobivamo potvrde da američki ljevičari postoje - otpor novih generacija protiv kapitalizma i klasne podjele snažniji je no ikad - no njihova usamljenost ih uvijek iznova vraća natrag u očaj.
Dakako, imaju sami sebe, ali to u današnjem političkom smislu ne znači gotovo ništa. Desnica u SAD-u ima potpunu kontrolu nad medijskim izvorima - ona "desnija" skupina se servisira iz izvora kao što su FOX News, dok ona desnica bliža centru može 24/7 pratiti CNN, MSNBC i druge slične kanale koji sebe nazivaju "liberalnima".
Istinska američka ljevica, ona koja sa znanjem i bez njega osjeća svu nepravdu aktualnog ekonomskog poretka, nema nikoga osim gerilskih internetskih aktivističkih stranica i razbacanog otpora po društvenim mrežama, opskurnim publikacijama i politički irelevantnim mikro strankama.
Za ljevicu i ljevičarske ideale u SAD-u, kako nekad tako i danas, mjesta jednostavno nema. Riječ je o zaključanom procesu. Mediji, iako publika prema njima iz godine u godinu postaje sve skeptičnija, i dalje kontroliraju smjer u kojem će se zemlja kretati. Kada mladi ljudi prestanu vjerovati u na taj način serviranu propagandu, okrenuti će se tzv. "alternativnim" medijima, no čim taj zaokret postane značajan isti oni koji omogućavaju rad velikih medija - korporativni sponzori, odnosno predstavnici kapitalističke klase - preuzeti će kontrolu i nad alternativnim medijima ili će, još češće, sami početi pokretati iste.
U toj potrazi za točkom centralizacije njihovih političkih sentimenata, ti mladi ogorčeni Amerikanci dobili su prošle godine čovjeka čije su riječi zvučale predobro da bi bile istinite. Dakako, riječ je o demokratskom senatoru iz američke savezne države Vermont, Bernieju Sandersu, i da, zvučalo je predobro da bi bilo istinito.
Uz tragedije koje pogađaju svijet uzduž i poprijeko, nekako je naročito bilo tragično pratiti uspon i pad nade tih mladih Amerikanaca. Zašto? Možda zato što u njihovom entuzijazmu i želji za promjenom nalazimo nekakvu nevinu i navinu iskrenost, utopizam kojeg smo mi u Europi negdje putem izgubili.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
