Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Tragična usamljenost mladih američkih ljevičara: O revoluciji, utopiji i izdaji

PIŠE:
9 Objavljeno:

Malo tko na svijetu je toliko usamljen koliko je usamljen američki ljevičar. Iz godine u godinu dobivamo potvrde da američki ljevičari postoje - otpor novih generacija protiv kapitalizma i klasne podjele snažniji je no ikad - no njihova usamljenost ih uvijek iznova vraća natrag u očaj.

Dakako, imaju sami sebe, ali to u današnjem političkom smislu ne znači gotovo ništa. Desnica u SAD-u ima potpunu kontrolu nad medijskim izvorima - ona "desnija" skupina se servisira iz izvora kao što su FOX News, dok ona desnica bliža centru može 24/7 pratiti CNN, MSNBC i druge slične kanale koji sebe nazivaju "liberalnima".

Istinska američka ljevica, ona koja sa znanjem i bez njega osjeća svu nepravdu aktualnog ekonomskog poretka, nema nikoga osim gerilskih internetskih aktivističkih stranica i razbacanog otpora po društvenim mrežama, opskurnim publikacijama i politički irelevantnim mikro strankama.

Za ljevicu i ljevičarske ideale u SAD-u, kako nekad tako i danas, mjesta jednostavno nema. Riječ je o zaključanom procesu. Mediji, iako publika prema njima iz godine u godinu postaje sve skeptičnija, i dalje kontroliraju smjer u kojem će se zemlja kretati. Kada mladi ljudi prestanu vjerovati u na taj način serviranu propagandu, okrenuti će se tzv. "alternativnim" medijima, no čim taj zaokret postane značajan isti oni koji omogućavaju rad velikih medija - korporativni sponzori, odnosno predstavnici kapitalističke klase - preuzeti će kontrolu i nad alternativnim medijima ili će, još češće, sami početi pokretati iste.

U toj potrazi za točkom centralizacije njihovih političkih sentimenata, ti mladi ogorčeni Amerikanci dobili su prošle godine čovjeka čije su riječi zvučale predobro da bi bile istinite. Dakako, riječ je o demokratskom senatoru iz američke savezne države Vermont, Bernieju Sandersu, i da, zvučalo je predobro da bi bilo istinito.

Uz tragedije koje pogađaju svijet uzduž i poprijeko, nekako je naročito bilo tragično pratiti uspon i pad nade tih mladih Amerikanaca. Zašto? Možda zato što u njihovom entuzijazmu i želji za promjenom nalazimo nekakvu nevinu i navinu iskrenost, utopizam kojeg smo mi u Europi negdje putem izgubili.

Kada je Sanders, kojem mediji inicijalno nisu davali nikakve šanse, u svojim govorima pozvao Amerikance na "političku revoluciju" protiv klase milijardera, kapitalističke eksploatacije i za uvođenjem demokratskog socijalizma - ovi su se odazvali, odazvali su se u milijunima.

Prema tim ljudima je moguće osjećati samo potpunu solidarnost. Njihovo slijepo vjerovanje da će "ovog puta to zaista biti to" ponekad može biti toliko snažno da i sami popustimo, unatoč znakovima koji ukazuju na nešto drugo, i želimo se sami s njima veseliti nekakvoj istinskoj promjeni na horizontu.

Euforija mladih Amerikanaca koji žele najveću kapitalističku silu svijeta pretvoriti u bastion demokratskog socijalizma je itekako zarazna. Kojekakve ideje nam padaju na pamet, pa i one više od 150 godina stare kada je Karl Marx tvrdio da će prava socijalistička revolucija buknuti u najrazvijenijim kapitalističkim društvima (a ne u zemljama kao što je 1917. bila Rusija).

Sandersu se nije trebalo odveć veseliti jer seciranjem njegovih govora već je na samom početku bilo jasno da on nije revolucionar kakvim se želi prikazati. Dakako, njegove izjave bile su osvježavajući socijalistički populizam, ali već tada je trebalo biti jasno da je nedostataka previše. Kakav li bi to bio socijalistički lider koji, primjerice, Saudijsku Arabiju naziva važnim američkim saveznikom?

Svaka čast onima koju su u samom startu "pročitali" sve razloge Sandersove pojave na političkoj sceni. Vjerojatno se ta priča u konačnici svodi na naše osobne percepcije i stavove, odnosno na one koji drže da promjene u kontekstu aktualnog establišmenta nema niti ne može biti i one koji vjeruju da se čak i u najkontroliranijem sistemu pojavljuju "rupe" kroz koje može, ponekad, svašta proći.

Da, točno je, kako vrijeme prolazi pesimisti zapravo postaju realisti, a optimisti nedovoljno informirani utopisti.

Neki kažu kako je stanje gubitka razuma definirao Albert Einstein na ovaj način: "Gubitak razuma: raditi jednu te istu stvar iznova i iznova očekujući drugačije rezultate". I dalje se vodi debata je li ovo zaista Einsteinova izjava ili nije, neki kažu kako bi autor mogao biti Mark Twain, možda Benjamin Franklin, pa čak da je riječ i o staroj kineskoj uzrečici. No, definicija je svakako zanimljiva u kontekstu ove priče.

Koliko dugo ljevičari mogu ponavljati jednu te istu stvar očekujući drugačije rezultate?

Smatralo se da će neugodnog francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, koji je s užitkom krenuo u agresiju na Libiju, stvari biti drugačije ako pobjedi kandidat Socijalističke Partije, Francois Hollande - pokazalo se kako se stvari nisu promijenile, štoviše, možda su još i gore nego za vrijeme Sarkozyja. Zatim smo imali velike nade po pitanju Grčke - Alexis Tsipras izgledao je kao osoba koja dolazi iz čiste anti-establišment pozadine, i on i njegova stranka SYRIZA. No, kada je osvojio vlast, postao je isti kao i njegovi desničarski prethodnici - tlačitelj grčkog naroda i provoditelj brutalnih mjera štednje.

Koliko još puta ljevica može podići svoju nadu zbog nekog kao što je Hollande, Tsipras ili sada Bernie Sanders? Vjerojatno može - dolaze nove generacije koje više neće pamtiti sve izdaje i sve noževe u leđa, ali pitanje do kada. No, što joj onda na kraju preostaje? Odustati od svojih načela, svakog oblika otpora i prikloniti se liberalima desnog centra kao "manjem zlu"? Nije tajna da mnogi to i čine, neki na prvoj, neki na drugoj izdaji... no, neki će ustrajati i dalje, nadajući se evoluciji ljevice u Zapadnom svijetu, u neki novi vid borbe protiv klasnih podjela i kapitalističke eksploatacije.

Kapitalistički sustav je sustav cikličkih kriza. Zadnja je svijet pogodila 2008. i osjeća se još uvijek. Iduća kriza bez sumnje stiže, a s njom i neki novi diskurs i ideje kako ljevica može ponovno postati relevantna.

No, pojedini ljevičari - naročito Trockisti - tvrdili su od prvog dana da je Sanders samo operativac vladajuće klase te kako nije nikakav lider socijalističkog pokreta protiv kapitalizma. Neki tvrde kako su ga čak namjerno postavili da angažira mlade ljude, mahom kritične prema kapitalizmu, te da ih na kraju jednostavno "užarene" servira Hillary Clinton.

Možda zaista jest tako, djelomično, ali vjerojatnije je da se Sandersa u konačnici iskoristilo kao "korisnog idiota" nego da je on od početka bio u tome. Naime, e-mailovi koje je objavio WikiLeaks pokazuju kako je vrh Demokratske stranke, kada je Sanders postao presnažan, aktivno radio na tome da nominaciju dobije Hillary, a ne on.

U konačnici je izgubio utrku s Hillary, a mnogi tvrde da je utrka namještena. No, njegovu javnu potporu za Clinton mnogi mu nikada neće oprostiti. U govoru ju je nahvalio ističući kako je ona "idealni kandidat, kako će se boriti za malog čovjeka, kako je Trump ne smije pobijediti"... Reći da Trump ne smije pobijediti, to bi mu mnogi odobrili, ali reći kako je Hillary Clinton - tipična predstavnica američka korporativne klase - "idealna kandidatkinja za predsjednicu" je nešto što je, da je htio, mogao i izostaviti.

Takvim izjavama samo potvrđuje da je od početka bio "igrač" njenog kampa ili se u konačnici jednostavno slomio te je nekim čudom uspio za vrijeme Demokratske Nacionalne Konvencije, dakle pred vrhom stranke koja je, kako otkrivaju e-mailovi, radila protiv njega - održati emotivni govor s nožem u leđima.

Sandersova biografija govori kako je za vrijeme cijelog života zaista bio dosljedan svojim uistinu progresivnim stavovima, no, možda je sve ovo vrijeme zapravo i on sam sebe krivo procijenio, misleći da je demokratski socijalist, a zapravo je bio samo socijal-demokrat.

Komentari

(9):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. +1
    chavez
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    09:45 | 28.07.2016.
    Sanders je napustio demokratsku stranku....
    Prikaži cijeli komentar
  2. +8
    korisnik13541
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    16:57 | 27.07.2016.
    Sanders covek principa i da nije prodana dusa? Ovaj komentar me bas nasmija :) Ako je sve to, zasto onda nije napustio politiku ili mirno se povukao? a ne on jos podrzava Killary, pravi covek principa..btw. jos niko mi nije objasnio sta je to biti danas ljevicar ili desnicar? Hvala
    Prikaži cijeli komentar
  3. +7
    egérke
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    16:14 | 27.07.2016.
    Mene bi zanimala analiza političkih pozicija Zelene stranke i Jill Stein, tj. koliko je moguće da ona privuče dio razočaranih birača ljevice. Makar da prestigne Perrotov rezultat kao dosad najuspješnijeg trećeg kandidata.
    Prikaži cijeli komentar
  4. +5
    Arkaj
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    16:05 | 27.07.2016.
    U jednom svom komentaru načeo sam temu koju je sad g.Marjanović razradio. Dakle treba biti jasan: politička revolucija nije moguća u uvjetima kad je politički proces orkestriran i ne može je voditi čovjek u dobi od 75 godina. To je naprosto tako. Nije Sanders prodana duša, njegov politički angažman pokazuje da je riječ o prilično principjelnom čovjeku koji je ustrajno vodio mnoge političke okršaje. Ali očito tražiti od njega da u ovim godinama nastavi plivati protiv struje i uđe u prostor gerilske političke borbe protiv establišmenta je više nego je on spreman dati... Njegova podrška Hillary i način na koji je to učinio je prije priznanje poraza i bacanje koplja u trnje nego izdaja onih koji su njegove govore i poruke ozbiljno shvatili. On očito nije spreman da prihvati logični zaključak kako u postojećem dvopartijskom establišmentu nema prostora za ideje koje je zastupao i nije imao snage da taj prostor sam traži izvan stranke kojoj je pripadao. Tsipras je drukčiji slučaj, osobno ga smatram izdajnikom i kukavicom iako sam svjesan koju ogromnu odgovornost je imao prema grčkim građanima i da se našao pred zidom. Ako se slomio pod teretom odgovornosti i svjestan ozbiljnosti grčke situacije nakon izbora onda je trebao ili dati ostavku ili referendumsko pitanje jasnije formulirati. Grci naime nisu željeli nastavak postojeće ekonomske politike a željeli su ostati u euro zoni što je nemoguće ispuniti, morali su se odlučiti za jednu od te dvije opcije. Tsiprasova izdaja upravo je u tome da je ostao provoditi ekonomsku politiku koju je kritizirao i na temelju te kritike dobio povjerenje glasača. Političari koji uspiju dobiti povjerenje glasača na lijevičarskim osnovama politike koja vodi računa o interesima radno ovisnih građana jako teško mogu doći na vlast. Kad to postignu dobili su tek 10 % bitke koju će sigurno izgubiti ako ne posegnu za redistribucijom privatnog vlasništva od onih 1% prema 99%. Koliko se političara spremno uhvatiti za taj vlak znajući koliko ogorčen otpor će morat lomit i da onih 1% neće prezati ni pred čime da zadrži sistem koji su izgradili i koji njima savršeno služi?!?
    Prikaži cijeli komentar
  5. +8
    korisnik13541
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    15:44 | 27.07.2016.
    "otpor novih generacija protiv kapitalizma i klasne podjele snažniji je no ikad" ...ovo nije istina jer je to neoliberalizam, korporatizam a ne kapitalizam, koji u startu uopste nije bila losa ideja, jer i u kapitalizmu postoji sociala (Norveska, Danska, Finska, N.Zeland itd. Itd. btw. Nek mi neko kaze sta je to uopste biti ljevicar ovih dana i na drugoj strani desnicar??
    Prikaži cijeli komentar
  6. +1
    povratak.makarska
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    15:30 | 27.07.2016.
    Zbog toga slabe motori kreativnosti I dolazi prijetnja gubitka premooci !
    Prikaži cijeli komentar
  7. +5
    intet_glemt
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    15:22 | 27.07.2016.
    Sanders je igrač od početka. Nikad nije bio dosljedan u svojim stavovima. Puno se pisalo o tome, još od momenta kad mu je porastao rejting u kampanji. Ako nekog zanima, mogu dostaviti linkove.
    Prikaži cijeli komentar
  8. +7
    mladenf
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    14:44 | 27.07.2016.
    Amerikanci sve više pažnje posvečuju idejama socijalizma, marksističkog socijalizma da se razumijemo i to ne samo u teoretskom ili filozofskom smislu već i u praktičnom kroz osnivanje coop tvrtki ili po naški poduzeća udruženog rada.
    Linkovi na predavanje i intervju prof. R.D. Wolff


    youtube.com/watch?v=a1WUKahMm1s
    youtube.com/watch?v=6P97r9Ci5Kg
    Prikaži cijeli komentar
  9. +5
    mladenf
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    14:36 | 27.07.2016.
    Kao i obično zastupam tezu da su ideje koje ljudi prihvate vrlo važne za njihovo ponašanje. Kontrola ideja i njihovo propagiranje je moć koju jako dobro razumiju vlastodršci i zato posjeduju ili nastoje kontrolirati sve kanale kojima se ideje šire(npr. u hr nakon raspada vlade brzo se išlo na rasplinjavanje "jasne slike" o stranki Živi Zid jer se očito bojalo da će se mijenje oprjedjeliti prema njoj kao jedinoj čistoj alternativi obzirom da su ogadili ideje oko kojih je Most dobio naklonost birača).
    Vidimo da je strategija kada god se pojavi neka interesantna ideja napasti je i relativizirati ili bar razvodniti.
    Drugi pristup je kreirali pod svojom kontrolom nosioca opozicijskih ideja s namjerom da se spriječi nekontrolirani nastanak i okupljanje oko autentičnog nosioca istih ideja.
    Ovo potonje je vjerojatno bila sudbina Sandersa premda mislim da je toga bio svjestan od početka.
    Spletke oko ometanja su nastale kad je dobio neočekivano veliku podršku.
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.