Tomahawci kao američka karta prisile: Trumpov blef ili najopasnija avantura — udari u rusku dubinu, mit o "nezaustavljivosti" i račun koji plaća Europa

Washington ovih dana otvoreno razrađuje scenarij koji se donedavno doimao kao crvena linija: slanje krstarećih projektila Tomahawk Ukrajini. U retorici predsjednika Donalda Trumpa to je dio formule "mir kroz snagu" – poruka Moskvi da pristane na dogovor ili će ukrajinski arsenal dobiti oružje kojim se može udariti duboko u rusku pozadinu. Pritom, europski saveznici – posebno London i baltičke države – guraju u istom smjeru, spremni i platiti isporuke kroz NATO-ov mehanizam. Ulog je ogroman: Tomahawk s dosegom do približno 2500 km iz temelja mijenja geometriju rata, ali i rizike za Europu.

Je li Trump ozbiljan ili blefira? U njegovu nastupu ima i taktike i tvrdog sadržaja. Nakon mjeseci jalovih pregovora i ruskih udara po ukrajinskim gradovima, Bijela kuća je zaoštrila ton, a prijetnja Tomahawkom postaje poluga prisile prema Kremlju. No to nije puki teatar. U okruženju se sve češće čuje da bi administracija stvarno povukla okidač ako procijeni da su diplomatski kanali "na mrtvoj točki". Trump zadržava prostor neizvjesnosti – dovoljno da u Moskvi ostane sumnja u blef, a u Kijevu nada da će dobiti oružje koje mijenja pravila igre.

Moskva na to odgovara dobro poznatim repertoarom upozorenja i prijetnji. Od tvrdnji da bi isporuka Tomahawka "uništila" odnose s Washingtonom, do aluzija kako se iz zraka ne može razlikovati konvencionalna od nuklearne bojeve glave pa je rizik pogrešne procjene stvaran. U narativu ruskih dužnosnika, operiranje takvim sustavima nužno povlači angažman američkih stručnjaka, dakle – izravnu konfrontaciju Rusije i SAD-a. Nije prvi put da se crtaju "crvene linije", ali je činjenica da je svaka nova stepenica osjetljivija od prethodne.

Treba priznati: dosadašnje "crvene linije" često su se pokazale elastičnima. Javelini, HIMARS-i, Patrioti, zapadni tenkovi i lovci – sve je to na kraju stiglo u Ukrajinu, a svijet nije skliznuo u Treći svjetski rat. Kremlj je odgovarao eskalacijom unutar ukrajinskog bojišta, propagandom i ekonomskim pritiskom, ali nije prelazio na otvoreni udar po NATO teritoriju. Ipak, Tomahawk nije još jedan običan dodatak listi – njegov doseg i preciznost pogađaju samu srž ruske vojne i industrijske dubine, što otvara prostor za teže reakcije ili barem ambiciozniji pokušaj odvraćanja.

Što Tomahawk zapravo jest – "nezaustavljiv" ili tek "tvrd orah"? Riječ je o subsoničnoj krstarećoj raketi koja leti vrlo nisko i prati reljef, s naprednom navigacijom i mogućnošću preusmjeravanja u letu. U masovnom naletu iz više smjerova Tomahawci mogu "zagušiti" protivničku obranu. Iskustvo iz Sirije sugerira da su probijali slojeve ruskih i sirijskih sustava s relativno visokim postotkom pogodaka. No, oni nisu čarobni štapić. Ako ih se otkrije dovoljno rano, mogu ih hvatati sustavi srednjeg dometa (Buk, Tor), pa i borbeni zrakoplovi. U realnosti, dio bi projektila pao, dio bi prošao – a stvarni učinak ovisio bi o obavještajnoj pripremi, koordinaciji i volumenu salve.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.