Tko je ovdje lud? Analiza: Trumpova deklaracija "Putinove ludosti" nije trenutak kojeg ukrajinska potpora tako željno očekuje, a ako je tragedija civila ključ za dijagnozu onda će se morati prvo posvetiti svom "puno luđem" prijatelju iz Izraela
Donald Trump, koji je donedavno isticao kako ima “jako dobar odnos” s Vladimirom Putinom, sada je uputio neuobičajeno oštre riječi na račun ruskog predsjednika, nazvavši ga "ludim" zbog novih zračnih napada na Ukrajinu. Mnogi se pitaju predstavlja li takva izjava znak nove eskalacije napetosti između Washingtona i Moskve ili je više riječ o jednoj od onih tipičnih Trumpovih retoričkih zaokreta, kakve je i ranije znao koristiti kako bi istodobno privukao pažnju domaće javnosti, ali i ostavio dojam da je spreman na neočekivane poteze. Bez obzira na Trumpovu motivaciju, jasno je da na terenu situacija postaje sve kompleksnija – Rusija je izvela najopsežniji zračni napad od početka rata, a ukrajinske vlasti tvrde da je pri tome ubijeno i ranjeno više desetaka ljudi.
Prema onome što se može iščitati iz Trumpovih objava i istupa, stvara se dojam da je ruski predsjednik "prešao liniju" i da se time riskira veći sukob. Naravno, treba uzeti u obzir i širi kontekst: Trump je još tijekom svoje prethodne kampanje, a zatim i mandata, iskazivao želju da poboljša odnose s Moskvom, te se često hvalio kako "može s Putinom postići dogovor kakav nitko drugi ne može". Njegov navodni "dobar odnos" s ruskim predsjednikom uvijek je iritirao dio američke političke elite, koja je Trumpa optuživala za preveliku bliskost s Moskvom. Sada, kada mu to više ne ide u prilog – osobito u jeku kritika da nedovoljno oštro kritizira Putinove akcije – on izlazi s izjavom da je Putin "lud" i da "ubija puno ljudi, i to ne samo vojnika". Djeluje kao da pokušava pronaći ravnotežu između želje da diplomatski i gospodarski pritisak na Rusiju ne naraste do razine koju ne bi mogao kontrolirati, te potrebe da ne ispadne blagonaklon prema ruskom predsjedniku.
S druge strane, postoji i onaj dio javnosti koji smatra (odnosno razumije) da su Trumpove riječi više taktički potez nego pravi zaokret. Drugim riječima, tvrdi se da Trump time "ispuhuje paru" pred onima koji očekuju da zauzme čvršći stav nakon što je Rusija ovog vikenda izvela rekordno velik zračni napad na Kijev i druge gradove. Uostalom, Trump i dalje navodi kako je spreman preuzeti posredničku ulogu i dogovoriti tridesetodnevni prekid vatre, a to podrazumijeva da ne raskida u potpunosti mogućnost izravne komunikacije s Kremljom. Za takvo posredovanje, koje on pokušava konstruirati kao osobni i isključivo "njegov" diplomatski uspjeh, možda i treba ostati na distanci između javnih osuda i tajnih razgovora. Činjenica da je nedavno proveo više od dva sata na telefonskoj liniji s Putinom svjedoči da, unatoč oštrom retoričkom stilu, i dalje barata određenim kanalima.
Rusija, pak, odbacuje dramatičnost Trumpovih izjava i opisuje ih kao "emocionalne reakcije", što je stav koji sugerira da Kremlj ne želi (barem formalno) dodatno pojačavati tenzije s američkim predsjednikom. Istovremeno, nastavljaju se iznimno intenzivni napadi na ukrajinske gradove, koje Moskva opisuje kao odgovor na "provokacije" i "napade na ruske civile". Posebnu pozornost izaziva informacija da se Putinov helikopter navodno našao u opasnom području ukrajinskih dronova prilikom njegovog posjeta Kurskoj regiji, što je Kremlj opisao kao mogući pokušaj atentata ili barem "psihološku operaciju" Kijeva. Takav napad na simbolički važan cilj – samog ruskog predsjednika – mogao bi biti doživljen kao "crvena linija", a žestoki ruski raketni i dronovski udar potom se lako interpretira kao odmazda.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.