Shaka kaSenzangakhona, kralja Zulua i osnivača Zulu carstva, ubila su njegova dva polubrata Dingane i Mhlangana u kwaDukuzi 1828. godine – jedan relativno potvrđen datum je 24. rujna. Dingane je na prijestolje stupio nakon atentata. Posljednje Shakine riječi poprimile su proročanski plašt - a popularni južnoafrički / zuluanski mit navodi ga da Dinganeu i Mhlangani govori kako nisu oni koji će vladati nacijom Zulua, već "bijelci koji će doći s mora". Druga verzija kaže da će lastavice biti one koje će vladati, što je referenca na bijelce jer grade kuće od blata kao i lastavice. Međutim, verzija koja je vjerojatno najistinitija dolazi od Mkebeni kaDabulamanzija, nećaka kralja Cetshwaya i unuka kralja Mpande (još jednog polubrata Shake) - "Ubadate li me, kraljevi zemlje? Svoj kraj ćete doživjeti ubijajući jedni druge."
Shaka Zulu je jedna od najpoznatijih afričkih povijesnih ličnosti, prava legenda i donekle ponos panafrikanista. Vladao je područjem koje dominira većim dijelom današnjeg KwaZulu-Natala. Ovu zemlju je 1879. godine napalo Britansko carstvo, započevši anglo-zuluski rat. Nakon početne pobjede Zulua u bitci kod Isandlwane u siječnju, britanska se vojska ponovno okupila i pobijedila Zulue u srpnju tijekom bitke kod Ulundija. Područje je apsorbirano u koloniju Natal, a kasnije je postalo dijelom Južnoafričke unije. Lik Shake još uvijek izaziva zanimanje ne samo suvremenog Zulua već i mnogih ljudi širom svijeta koji su se susreli s plemenom i njegovom poviješću. Čini se da je trenutna tendencija stvoriti lika snažnog poput lava; popularni filmovi i drugi mediji zasigurno su pridonijeli njegovoj privlačnosti. Određeni aspekti tradicionalne Zulu kulture i dalje štuju mrtvog monarha, o čemu svjedoči tipične pjesme hvale. Pohvalna pjesma jedan je od najčešće korištenih pjesničkih oblika u Africi, koji se odnosi ne samo na duhove već i na ljude, životinje, biljke, pa čak i gradove.
Drugi Zulu izvori ponekad su kritični prema Shaki, a brojne negativne slike obiluju usmenom poviješću Zulua. Usmeni izvori bilježe da se u ovom razdoblju pustošenja jedan Zulu, čovjek po imenu Gala, na kraju usprotivio Shaki i ustao protiv tih mjera, ističući da Nandi nije prva osoba koja je umrla u Zululandu. Zatečen takvim iskrenim razgovorima, kralj Zulua trebao je otkazati destruktivne edikte. Shakin lik tako ostaje dvosmislen u afričkoj usmenoj tradiciji, prkoseći pojednostavljenim prikazima kralja Zulua kao herojskog graditelja nacije s jedne ili izopačenog čudovišta s druge strane. Ova dvosmislenost i dalje daje Shakinoj slici kontinuiranu snagu i utjecaj, gotovo dva stoljeća nakon njegove smrti.
Shakina hegemonija prvenstveno se temeljila na vojnoj moći, razbijajući suparnike i ugrađujući raspršene ostatke neprijatelja u vlastitu vojsku. Dopunio je ovo mješavinom diplomacije i pokroviteljstva, uključujući prijateljske poglavare, kao što su Zihlandlo iz Mkhizea, Jobe iz Sitholea i Mathubane iz Thulija. Te narode Zulu nikada nisu porazili u borbi; nisu niti morali. Shaka ih je osvojio suptilnijom taktikom, poput pokroviteljstva i nagrade. Što se tiče vladajućih Qwabea, počeli su izmišljati svoje rodoslovlje kako bi stvorili dojam da su Qwabe i Zulu bili usko povezani u prošlosti. Na taj je način stvoren veći osjećaj kohezije, iako nikada nije postao potpun, kako svjedoče kasniji građanski ratovi. Neke starije povijesti sumnjale su u vojne i društvene inovacije koje se obično pripisuju Shaki, negirajući ih izravno ili pripisujući ih na razne načine europskim utjecajima. Moderniji istraživači tvrde da takva objašnjenja ne uspijevaju dokazati povijest i da je opća kultura Zulua, koja je uključivala i druga plemena i klanove, sadržavala brojne prakse koje je Shaka mogao izvesti kako bi ispunio svoje ciljeve, bilo u pljački, osvajanju ili hegemoniji.
Često se kaže da je Shaka bio nezadovoljan dugim bacanjem asegaja, a pripisuje mu se da je predstavio novu varijantu oružja: iklwa, kratko ubodno koplje s dugim, širokim i mačem nalik koplju. Također se pretpostavlja da je Shaka predstavio veću, težu verziju štita Nguni. Priča da su sandale odbačene da ojačaju noge Zulu ratnicima zabilježena je u raznim vojnim izvještajima. Provedba je obično bila drastična. Oni koji su se usprotivili odlasku bez sandala jednostavno su ubijeni. Shaka je često tvrdo trenirao svoje trupe, u prisilnim marševima koji su ponekad prelazili više od 80 kilometara dnevno u brzom koraku po vrućem, stjenovitom terenu. Također je vježbao trupe za provođenje taktike opkoljavanja. Dječaci i djevojčice od šest i više godina pridružili su se Shakinoj sili kao šegrti-ratnici (udibi) i služili su kao nositelji obroka, potrepština poput lonaca za kuhanje i prostirki za spavanje i dodatnog oružja dok se nisu pridružili glavnim redovima. Ponekad se drži da se takva podrška više koristila za vrlo lagane snage dizajnirane za izvlačenje harača od govedara i robova iz susjednih skupina. Ipak, koncept "laganih" sila je upitan. Brza Zulu napadačka stranka, ili "ibutho lempi", u misiji je uvijek putovala lagano, tjerajući stoku kao opskrbu na kopitu, a nisu bili opterećeni teškim oružjem i zalihama. Brojni povjesničari tvrde da je Shaka promijenio prirodu ratovanja u Južnoj Africi iz ritualne razmjene poruga s minimalnim gubitkom života u istinsku metodu podjarmljivanja masovnim klanjem. Drugi osporavaju ovu karakterizaciju. Brojni se pisci usredotočuju na Shakine vojne inovacije kao što su iklwa - zulusko nabijanje koplja i formacija "rogovi bivola". Ova se kombinacija uspoređivala sa standardizacijom koju su provele reorganizirane rimske legije pod Marijem.
Ubojstvo suparnika na prijestolju konstanta je u monarhijama tijekom povijesti i širom svijeta. Shaka je bio izvanbračni sin maloljetnog poglavara Senzangakhone, dok je njegov polubrat Dingane bio legitiman. Shakina majka Nandi na kraju je postavljena za treću suprugu ovog poglavara, ali to je bila nesretna veza, a ona i njezin sin su na kraju otjerani. Shaka se pridružio vojsci Mthethwe, koju je vodio poglavica Dingiswayo. Nakon što je Shakin otac umro 1816. godine, Dingiswayo je podržao Shaku u atentatu na njegovog starijeg brata Sigujuanu, koji je preuzeo prijestolje. Sada je Shaka bio šef Zulua, ali vazal Dingiswaya. Kad je Dingiswaya ubio Zwide, Shaka je preuzeo vodstvo države i vojske Mthethwa.
Shaka je reorganizirao vojni sustav Zulua. Asegaji s dugim oštricama i formacija bika bili su inovacije koje su dovele do većeg uspjeha na bojnom polju. Imao je bezobzirnu vojnu disciplinu i u svoje je vojske uključio i muškarce i mlade. Zabranio je svojim trupama da se žene. Osvajao je susjedne teritorije ili stvarao saveze dok nije kontrolirao čitav današnji Natal, pokrajinu u Južnoafričkoj republici. Pritom su mnogi suparnici prisiljeni napustiti svoje teritorije i migrirati, uzrokujući poremećaje u cijeloj regiji. Međutim, nije bio u sukobu s Europljanima na tom području. Dopustio je nekim europskim naseljenicima da stvore svoj životni prostor u kraljevstvu Zulu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
