Iako izgleda da se napetost oko Sirije barem malo stišala u zadnjih 24 sata, postoji itekako realna opasnost da je ovo zatišje pred veliku buru.
U fokusu je svakako američki predsjednik Donald Trump. Njegov Twitter profil ovih dana zasigurno dobiva popriličan promet jer čini se kako upravo od tamo sijevaju najnovije i necenzurirane misli čovjeka koji se nalazi na čelu najveće, i trenutačno prijeteće, vojne sile svijeta.
Trump je pronašao kanal za direktnu komunikaciju mimo posrednika, no njegove poruke tijekom ovog tjedna bile su poprilično kontradiktorne, neki bi čak rekli i šizofrene.
Tjedan je započeo žestokim najavljivanjem udara na Siriju da bi se negdje tijekom zadnjih 24 - 48 sati prebacio na druge teme. Ne bi iznenadilo da je to njegova taktika, ipak govorimo o čovjeku s pozadinom u šoubiznisu koji sada najopasnije pitanje geopolitike srozava na "u idućem nastavku, pogledajte...".
I dok su mnogi strepili što će se sinoć dogoditi, jer pojedini izvori spekulirali su kako je napad spreman za noć između četvrtka na petak, Trump se na svom Twitteru bavio domaćim temama pa je tako između ostalog objavio i ovo:
"Najveće bogatstvo Amerike je njen narod, a moja administracija ČUJE VAŠ GLAS i ČUVA VAM LEĐA. Borimo se za to da svakom Amerikancu damo budućnost punu poštivanja, svrhe i ponosa. AMERIČKI DUH se vratio!".
Da Trump voli pisati sa štampanim slovima to je već svima jasno, no iako ova poruka zvuči poprilično protokolarno, kao da je prepisana s nekog od njegovih brojnih govora svojim pristašama po Americi, tu se ističe nešto vrlo zanimljivo. Naime, dok dobar dio Amerikanaca juri za svojim obvezama i ne stiže pomno pratiti politička zbivanja, jednoj skupini je politika vrlo bitna tema - njegovim najlojalnijim pristašama, američkim anti-establišment desničarima.
Njihov glas Trump očito ne čuje. Naime, u SAD se već neko vrijeme događa vrlo zanimljiva politička transformacija koja je sada već gotovo kompletirana. Riječ je o tome da danas u SAD-u upravo ta anti-establišment desnica najglasnije diže svoj glas protiv rata, protiv vojnih intervencija, protiv smjena režima i protiv imperijalističke politike.
Govorimo o promjeni paradigme, zamjeni teza, pogrešno štampanim političkim kompasima. Ljevica je uvijek bila ta koja se protivila ratu, koja je izlazila na ulice, pisala proglase, bojkotirala uniformu - to je bila, u cijelom Zapadnom svijetu, jasno prepoznatljiva i nedvojbena karakteristika ljevičara.
S druge strane desničari su uvijek bili u potrazi za novim ratom, novim sukobima da bi se skladišta bombi praznila i punila se novima. Oni su žestoki, nemilosrdni i bahati - ne mare za druge nacije, druge kulture i spremno kreću na svaku priliku koja bi mogla dovesti do dragog im rata. Ali, ne više. Taj stereotip je zadnjih godina jednostavno nestao, ne samo da je nestao, invertirao se do te mjere da anti-ratni proglasi danas stižu upravo s desnice, te anti-establišment desnice, sekcija koju se nerijetko naziva i "krajnjom desnicom".
Dakako, onima koji pomnije prate što se zbiva, što tko i kada govori, ovo nisu nikakve novosti, ali fascinantnost je neupitna.
Kada govorimo o američkim ljevičarima onda zapravo upadamo u zamku terminologije. Postoje u Americi ljevičari, u onom pravom smislu te riječi - žestoki anti-kapitalisti, anti-imperijalisti. No, njihove tragove možemo ovih dana pronaći samo na opskurnim marginama internetskih izvora, a i tamo obitavaju sve rjeđe, kao da promjena terminologije dokrajčuje i njih same.
Naime, ono što se danas u Americi naziva "ljevicom" nešto je sasvim drugo. Govorimo primarno o liberalima, a njihovi radikalniji izdanci često se nazivaju i "borci za socijalnu pravdu" (SJW - Social justice warriors). Termin je zapravo uvredljive naravi, a odnosi se na mahom mlađe ljude koji se velikom žestinom bore za, kako i naziv kaže, "socijalnu pravdu", ali pritom često odlaze u razne ekstreme. Iz kuhinje dotičnih izviru kojekakve nepravde, kršenja ljudskih prava, zanemarivanja itd. Oni ih često zapravo i osmišljavaju kako bi se protiv njih borili. Govorimo o stvarima kao što je "silovanje pogledom" (gaze rape), odnosno tvrdnja da je žena "silovana" ako nekakav nekulturni pojedinac bulji u nju, pogotovo lascivno.
Otvaranjem takvih frontova zapravo se umanjuje važnost borbe protiv stvarnih društvenih nepravdi, recimo protiv stvarnog silovanja koje je i dalje jedan od velikih problema diljem svijeta.
Spomenute skupine sebe nazivaju ljevicom, njihovi neprijatelji ih nazivaju ljevicom, mediji ih nazivaju ljevicom, i tako je zapravo u potpunosti razbijen termin ljevica.
No, postoji još i veći problem od promjene termina i bitaka na njima novo-osmišljenim frontovima, postoji problem kod njihovog stava. Naime, mnogi od njih ne samo da nemaju anti-ratne stavove kao nekadašnja ljevica već nemaju nužno ni ništa protiv rata, a nerijetko čak i navijaju za rat.
Ne, ne radi se o tome da je u SAD-u stasala nekakva privilegirana nova mladež koji voli globalno bombardiranje. Riječ je o mladim ljudima čiju percepciju svakoga dana kondicioniraju mediji, a ako se i "skinu" s mainstream medija tu je i pregršt tzv. "alternativnih" koji su također u suštini ratni huškači. Tim mladim ljudima se rat predstavlja kao moralan i humanitarni izbor.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
