Usred noći, pod velom tajne, na međunarodnu zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu sletio je avion s ljudima u tamnim odijelima i tradicionalnim židovskim pokrivalima, ženama s velom na glavi, te rabinom koji je u ruci držao Toru za koju se vjeruje da je preko 500 godina stara. Devetnaest Židova je u jednomjesečnoj akciji spašavanja izvučeno iz njihove domovine Jemena, u koordinaciji izraelskih sigurnosnih snaga i Židovske agencije, kvazivladine organizacije koja se bavi imigracijom Židova u Državu Izrael.
Direktor Židovske agencije Natan Sharansky je tom prilikom medijima objasnio da se od 1949. do danas provodi Operacija Magični tepih u kojoj se jemenskim Židovima pomaže u dolasku u Izrael. Najveći doseg operacije bio je zračni most 1949. i 1950. putem kojega je u Izrael stiglo skoro pedeset tisuća jemenskih Židova. Posljednjim dolaskom se gasi jedna od najstarijih židovskih zajednica na svijetu, ali Sharansky, inače sovjetski disident, potvrđuje da će preko dvije tisuće godina kulture židovstva na samom jugu Arabijskog poluotoka nastaviti obogaćivati cjelokupnu židovsku civilizaciju u samom Izraelu, iz svog novog doma u južnom izraelskom gradu Beershebi.
Oko pedeset Židova odlučilo je ostati u Jemenu, a među njima je 40 osoba koji žive u Sana'i. Posljednji pristigli Židovi dolaze iz sjevernog jemenskog grada Raide. Ne znaju se nikakvi detalji kako su oni došli u Izrael, pošto Jemen i Izrael nemaju diplomatskih odnosa. Dvije zemlje su dugo vremena omogućavale židovsku emigraciju iz Jemena, ali prošle godine su gotovo sva zapadna veleposlanstva zatvorena u Jemenu. Pošto je Saudijska Arabija nametnula zračnu i morsku blokadu Jemena, sav promet u i iz Jemena kontroliraju Saudijci. Nije poznato ni da li su jemenski Židovi napustili zemlju zračnim, kopnenim ili pomorskim putem. Jedina vijest koja je pristigla u javnost jest da nisu stigli židovskim zrakoplovom, što daje naslutiti da su Saudijci omogućili prijevoz. Saudijska Arabija i Izrael nemaju diplomatske odnose. U javnosti se prikazuju kao ljuti neprijatelji, ali se privatno jako dobro razumiju, od zajedničke vizije prijetnje Irana i poslagivanja regionalne političke strukture, pa sve do međusobne tihe trgovine.
Jemenski Židovi imaju jedinstvenu religijsku tradiciju koja ih odvaja od Aškenaza, Sefarda i drugih židovskih skupina. Smatra ih se Mizrahima, iako se razlikuju od mizraških skupina u Izraelu, koji su potpali pod asimilacijski postupak u sefardsku kulturu i sefardsku liturgiju. Židovska naselja u Jemenu su među najstarijim židovskim naseobinama na svijetu. Prema tradiciji, prvi Židovi su se naselili u Jemenu 42 godine prije razaranja Prvog Hrama, kada su Židovi postojali samo još u Perziji, Iraku, te južnoj Arabiji. Povezuje ih se i s tradicijom kralja Salomona, te kraljice od Sabe, za koju se smatra da je došla iz Jemena (prema drugim tvrdnjama iz Etiopije). Stoljećima su Židovi održavali svoju arhaičnu kulturu u Jemenu, naselivši područje oko sjevernog grada Raide, te u novije vrijeme židovsku četvrt u Sana'i.
Svoju su kulturu sačuvali u izoliranosti Jemena. Nisu imali mnoge kontakte s ostalim židovskim zajednicama, te su razvili posebnu kulturu nadahnutu jemenskom arapskom kulturom. Kroz cijelo vrijeme muslimanske vladavine, Židovi su bili izjednačeni s drugim ne-muslimanima i u skladu s time plaćali džizju, poseban porez. U mnogim oblicima su bili građani drugog reda, te su se morali povinovati želji vladara. Bavili su se većinom obrtom, a prve sinagoge modernog oblika građene su pod osmanskom vlašću u 18. i 19. stoljeću. Dominirali s u jemenskoj umjetnosti i obrtu, posebice u nakitima, mirisima i izradi noževa te ukrasima od srebra.
Nakon stvaranje Države Izrael, razvijen je sustav političkog dogovora koji su poštivale generacije jemenskih vlada. Priroda tih dogovora pokazuje značaj jemenskih Židova. Hutijevske snage, koje vode borbu protiv jemenske vlade i saudijske koalicije, omogućili su emigraciju Židova u Izrael i time pokazali svoju volju za izgradnjom odnosa u međunarodnoj zajednici. Dio je to već dugo utvrđenog postupka. Prvi val emigracije jemenskih Židova dogodio se 1882., kada je 150 migranata stiglo u Jeruzalem. Nekih 25 godina poslije, između 1907. i 1909. drugi val masovne imigracije doveo je Židove iz sjevernog Jemena u Izrael. Potom je, nakon osnivanja Izraela, započeta operacija Magičan tepih kada su tisuće napustile razne jemenske regije tijekom vladavine Imama Ahmada bin Humaida al-Dina, za kojega se zna da je poslao Židove u Izrael u zamjenu za novac. Židovska imovina u Jemenu također je dana imamu. U toj operaciji je 52 tisuće Židova milom ili silom odvedeno u Tel Aviv.
Ponovno pokretanje židovskog stanovništva stiglo je devedesetih. Između 1992. i 1995. oko osamsto Židova je migriralo u Izrael tijekom vladavine jemenskog predsjednika Alija Abdualaha Saleha. Najnovija migracija uslijedila je nakon početka građanskog rata u Jemenu. Židovi su se žalili na uništavanje njihove imovine i ciljanje njihovih kuća. Oko 200 Židova je iz tog razloga napustilo zemlju, a za glavne krivce optužili su hutijevske jedinice.
Osim toga, cjelokupna država je godinama marginalizirala židovsku zajednicu, te da pola stoljeća nisu dobivali službenu pozornost, te su bili izolirani od vladajućih struktura. Sve što je jemenska država napravila za Židove koji su proganjani iz svojih domova jest da je dopustila dolazak pojedinih židovskih humanitarnih organizacija u zemlju. Za razliku od drugih Jemenaca, Židovi nisu mogli preuzeti posao državnog službenika. Marginalizirani su i u obrazovanju i građanskim pravima, uključujući osnovno pravo državne zaštite.
Osim zbog sigurnosti, jemenski Židovi odlaze u Izrael i iz drugih razloga. Jedan je religijski motiv. Jemenska židovska zajednica vrlo je konzervativna i religiozna, a u Jemenu su, zbog njegove izoliranosti, imali idealne uvjete za vođenje religioznog života. Ipak, mnogi žele vidjeti Obećanu zemlju, posjetiti sva sveta mjesta židovstva te umrijeti blizu njih. Također, neki od radikalnijih Židova vjeruju da je iznimno blizu dolazak Mesije, te zbog toga žele biti u Obećanoj zemlji. Drugi dolaze u Izrael zbog dostojanstva života i dobrog životnog standarda u Izraelu, a mnogi preuzimaju poslove palestinskog radnika u obrtničkim i poljoprivrednim zanimanjima.
Stoga, čemu tajanstvenost dolaska jemenskih Židova? Nije samo pitanje njihove sigurnosti u kretanju od Jemena do Izraela, već i sigurnost po Jemence u samom Izraelu. Naime, postoji strah od pojedinih židovskih skupina koje ne žele dolazak jemenskih Židova u Izrael.
Među njima je ultraortodoksna zajednica Satmar Hasidim (Hasidi), koji se smatraju protucionističkom skupinom sa sjedištem u New Yorku. Radi se o najvećoj grupaciji hasidskih Židova, koji broje oko 120 tisuća članova, te koji svi žive u državi New York. Većinom su nasljednici imigranata iz Mađarske, te cijene izolaciju od drugih ideologija, koriste jidiš kao svoj jezik, te promiču ograničeno svjetovno obrazovanje i izraženu vjersku naobrazbu. Odijevaju se prema mađarskoj židovskoj nošnji iz 19. stoljeća. Satmar Hasidi se opiru bilo kojem obliku modernog cionizma, te financiraju Židove u Izraelu koji odbijaju financijsku ovisnost o državi i koji ne glasuju na izraelskim izborima. Satmar je također nastao kao vlastita vlada, te pruža usluge od kolijevke do groba i financira humanitarne akcije svih denominacija židovstva. Unatoč tome, sloga je manjkava i među Satmar Hasidima jer su se 2006. razdvojili u dvije frakcije, koje vode dva brata Aaron i Zalman Teitelbaum.
Od 1991. Hasidi nastoje spriječiti imigraciju jemenskih Židova u Izrael, te ih pozivaju da dođu u Sjedinjene američke države. Prema navodima židovskih imigranata, Hasidi ih uvjeravaju da Izrael ne može sačuvati njihovu vjeru i običaje, te da neće imati priliku učiti svoju djecu vjeri. I doista, mnogi jemenski Židovi su imigrirali u SAD, te se naselili u gradovima Monsey i Monroe u američkoj saveznoj državi New York. Hasidi su im financijski pomogli, a mediji izvještavaju o slučajevima gdje su jemenski Židovi zadržani u SAD-u protiv svoje volje.
Tim postupanjem, Hasidi nastoje ostvariti pobjedu nad cionističkim Izraelom. Unatoč tome što u samom Izraelu postoje ultraortodoksne zajednice koje su getoizirane i žive prema svojim običajima, Hasidi smatraju da je sama činjenica sekularnosti države negativna i da se cionizam ne smije kititi židovskim imenom. Razlog zašto je Satmar Hasidim toliko zainteresiran za jemenske Židove jest što se radi o jedinoj židovskoj skupini u dijaspori koja je iznimno religiozna. To se vidi već po samom izgledu, ne samo po jarmulci, nego i velikim bradama i zulufima koji se nose. Rabin Beri Yaakovovitz je nedavno potvrdio da je u posljednjih 22 godine više od trideset puta putovao u Jemen te da je dobro upoznao lokalno židovsko stanovništvo. Iako on tvrdi da nikada Satmar Hasidim nije govorio jemenskim Židovima protiv Izraela, ipak smatra da se Izrael ne pokorava židovskim vjerskim zakonima.
Pojedina izraelska i jemenska izvješća, međutim, ukazuju da je Satmar Hasidim čak pokušao ostvariti dogovor s jemenskom vladom o njihovom financiranju židovskih zajednica, kako bi se spriječilo njihovo iseljavanje. U tome nisu bili uspješni, kao ni u privlačenju Židova u SAD. Prema dostupnim statistikama, oko 95 posto jemenskih Židova otišlo je u Izrael. Samo jedna od tri emigrantske obitelji u posljednje vrijeme odlazi u SAD. Stoga su Hasidi pokušali nagovoriti Židove da ostanu u Jemenu. Ali, od svih Židova samo 40 ljudi živi pod zaštitom Hasida.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
