Nešto se dešava u Europi otkako je teroristički masakr u Parizu šokirao Stari kontinent. Već dugo vremena se priča o tome kako je Europa ranjiva, ali tek nakon Pariza prošlog tjedna su ove priče dobile širi, uznemirujući kontekst.
Dakako, samo pričanje o terorizmu u Europi, koje je počelo negdje početkom prošle godine, bilo je nekakva vrsta neugodnog "prizivanja" loših scenarija. No, priče koje su se često provlačile mass-medijima, nisu se gomilale bez razloga.
Europski establišment, barem onaj obavještajno-propagandni, dobro je znao što se sprema i što bi se uskoro moglo početi događati.
Suština priče je zapravo još jedna poruka, ali pouka koju Europa nikako da shvati - zauzimanje za američke geopolitičke interese nije "zdravo" po Stari kontinent.
S jedne strane imamo situaciju u Ukrajini gdje je Europa na neki način bila prisiljena uvesti sankcije Rusiji (Washington je na tome itekako inzistirao), što je za nju značilo teški ekonomski kontra-udarac u trenutku kada se europska ekonomija još uvijek, poprilično neuspješno, oporavlja od zadnje krize. Kada smo već pri toj temi, spomenimo i to kako postoji određen broj uvaženih ekonomista koji smatraju da je velika kriza, započeta 2008. u SAD-u, jednostavno "otpuhnuta" u pravcu Europe. Dakle, ovdje već govorimo o nekoliko situacija zbog kojih Europa pati jer je pristala na pokoravanje SAD-u.
Tko je pristao? Europske vlasti? Svakako, mada ni sam europski narod nije daleko. Fascinacija SAD-om i dalje je živa u Europi, čak iako je prije svega inducirana medijski. Dakako, u Europi postoji, uvijek je i postojao, snažan anti-Amerikanizam na ljevici i na desnici. No, pitanje je koliko je isti uopće racionalan, naročito onaj desničarski koji animozitet proteže s razine vlasti sve do razine naroda.
Jeftini i neartikulirani anti-Amerikanizam idealna je "artiljerija" za medijske moralne vertikale koji su ovih dana kunu u NATO pakt kao glavnog, valjda i jedinog, zaštitnika "slobodne Europe". U neku ruku prvoklasne "nebuloze" stižu sa svih strana.
Ipak, situacija je sada već ozbiljna, civili u Europi ginu od ruke terorista, a Europa - koja bi danas trebala biti racionalnija no ikad - ponaša se posve nezrelo, nedoraslo izazovu koji je pred njom i kojeg je pomogla stvoriti.
Priča oko lista Charlie Hebdo postaje pretjerana. Riječ je o listu koji je poslovni model utemeljio na provokaciji, i tu nema ništa nužno sporno, ali uzdizati isti u tolike visine je posve nepotrebno, kao što je posve nepotrebno isticanje njihovog navodno "ljevičarskog" karaktera koji to uopće nije. U nekim svojim provokacijama čak su pokazali da nemaju previše osjećaja za potlačene i "sužnje koje mori glad", što nikako nisu autentične ljevičarske predispozicije.
Elitizam u europskoj ljevici je uvijek bio prisutan, a danas možda i više n...
Dakako, samo pričanje o terorizmu u Europi, koje je počelo negdje početkom prošle godine, bilo je nekakva vrsta neugodnog "prizivanja" loših scenarija. No, priče koje su se često provlačile mass-medijima, nisu se gomilale bez razloga.
Europski establišment, barem onaj obavještajno-propagandni, dobro je znao što se sprema i što bi se uskoro moglo početi događati.
Suština priče je zapravo još jedna poruka, ali pouka koju Europa nikako da shvati - zauzimanje za američke geopolitičke interese nije "zdravo" po Stari kontinent.
S jedne strane imamo situaciju u Ukrajini gdje je Europa na neki način bila prisiljena uvesti sankcije Rusiji (Washington je na tome itekako inzistirao), što je za nju značilo teški ekonomski kontra-udarac u trenutku kada se europska ekonomija još uvijek, poprilično neuspješno, oporavlja od zadnje krize. Kada smo već pri toj temi, spomenimo i to kako postoji određen broj uvaženih ekonomista koji smatraju da je velika kriza, započeta 2008. u SAD-u, jednostavno "otpuhnuta" u pravcu Europe. Dakle, ovdje već govorimo o nekoliko situacija zbog kojih Europa pati jer je pristala na pokoravanje SAD-u.
Tko je pristao? Europske vlasti? Svakako, mada ni sam europski narod nije daleko. Fascinacija SAD-om i dalje je živa u Europi, čak iako je prije svega inducirana medijski. Dakako, u Europi postoji, uvijek je i postojao, snažan anti-Amerikanizam na ljevici i na desnici. No, pitanje je koliko je isti uopće racionalan, naročito onaj desničarski koji animozitet proteže s razine vlasti sve do razine naroda.
Jeftini i neartikulirani anti-Amerikanizam idealna je "artiljerija" za medijske moralne vertikale koji su ovih dana kunu u NATO pakt kao glavnog, valjda i jedinog, zaštitnika "slobodne Europe". U neku ruku prvoklasne "nebuloze" stižu sa svih strana.
Ipak, situacija je sada već ozbiljna, civili u Europi ginu od ruke terorista, a Europa - koja bi danas trebala biti racionalnija no ikad - ponaša se posve nezrelo, nedoraslo izazovu koji je pred njom i kojeg je pomogla stvoriti.
Priča oko lista Charlie Hebdo postaje pretjerana. Riječ je o listu koji je poslovni model utemeljio na provokaciji, i tu nema ništa nužno sporno, ali uzdizati isti u tolike visine je posve nepotrebno, kao što je posve nepotrebno isticanje njihovog navodno "ljevičarskog" karaktera koji to uopće nije. U nekim svojim provokacijama čak su pokazali da nemaju previše osjećaja za potlačene i "sužnje koje mori glad", što nikako nisu autentične ljevičarske predispozicije.
Elitizam u europskoj ljevici je uvijek bio prisutan, a danas možda i više n...
