Nešto se dešava u Europi otkako je teroristički masakr u Parizu šokirao Stari kontinent. Već dugo vremena se priča o tome kako je Europa ranjiva, ali tek nakon Pariza prošlog tjedna su ove priče dobile širi, uznemirujući kontekst.
Dakako, samo pričanje o terorizmu u Europi, koje je počelo negdje početkom prošle godine, bilo je nekakva vrsta neugodnog "prizivanja" loših scenarija. No, priče koje su se često provlačile mass-medijima, nisu se gomilale bez razloga.
Europski establišment, barem onaj obavještajno-propagandni, dobro je znao što se sprema i što bi se uskoro moglo početi događati.
Suština priče je zapravo još jedna poruka, ali pouka koju Europa nikako da shvati - zauzimanje za američke geopolitičke interese nije "zdravo" po Stari kontinent.
S jedne strane imamo situaciju u Ukrajini gdje je Europa na neki način bila prisiljena uvesti sankcije Rusiji (Washington je na tome itekako inzistirao), što je za nju značilo teški ekonomski kontra-udarac u trenutku kada se europska ekonomija još uvijek, poprilično neuspješno, oporavlja od zadnje krize. Kada smo već pri toj temi, spomenimo i to kako postoji određen broj uvaženih ekonomista koji smatraju da je velika kriza, započeta 2008. u SAD-u, jednostavno "otpuhnuta" u pravcu Europe. Dakle, ovdje već govorimo o nekoliko situacija zbog kojih Europa pati jer je pristala na pokoravanje SAD-u.
Tko je pristao? Europske vlasti? Svakako, mada ni sam europski narod nije daleko. Fascinacija SAD-om i dalje je živa u Europi, čak iako je prije svega inducirana medijski. Dakako, u Europi postoji, uvijek je i postojao, snažan anti-Amerikanizam na ljevici i na desnici. No, pitanje je koliko je isti uopće racionalan, naročito onaj desničarski koji animozitet proteže s razine vlasti sve do razine naroda.
Jeftini i neartikulirani anti-Amerikanizam idealna je "artiljerija" za medijske moralne vertikale koji su ovih dana kunu u NATO pakt kao glavnog, valjda i jedinog, zaštitnika "slobodne Europe". U neku ruku prvoklasne "nebuloze" stižu sa svih strana.
Ipak, situacija je sada već ozbiljna, civili u Europi ginu od ruke terorista, a Europa - koja bi danas trebala biti racionalnija no ikad - ponaša se posve nezrelo, nedoraslo izazovu koji je pred njom i kojeg je pomogla stvoriti.
Priča oko lista Charlie Hebdo postaje pretjerana. Riječ je o listu koji je poslovni model utemeljio na provokaciji, i tu nema ništa nužno sporno, ali uzdizati isti u tolike visine je posve nepotrebno, kao što je posve nepotrebno isticanje njihovog navodno "ljevičarskog" karaktera koji to uopće nije. U nekim svojim provokacijama čak su pokazali da nemaju previše osjećaja za potlačene i "sužnje koje mori glad", što nikako nisu autentične ljevičarske predispozicije.
Elitizam u europskoj ljevici je uvijek bio prisutan, a danas možda i više nego ikad. Tako imamo primjere gdje se pojedini mediji koji ovih dana otvoreno slave postojanje NATO pakta, imperijalističke vojne organizacije, nazivaju "ljevičarskima".
Posebno su zanimljive i tvrdnje koje opravdavaju postojeće stanje, a zvuče otprilike ovako: "Svijet je takav i gotovo!". Zanimljiva opservacija, vjerojatno su isto tvrdili i mnogi za vrijeme robovlasništva. Isti ljudi danas tvore "ljevičarsku elitu", pričaju priče o tome kako se Izrael mora braniti od krvožednih Palestinaca, kako je za terorizam kriva sekularna vlast u Damasku koja odbija pasti, kako su religijski zakoni problem u Iranu, ali nisu u Saudijskoj Arabiji, itd.
U političkom "mainstreamu" zapravo postoje dvije struje: desna i desnija, s time da ova koja sebe naziva lijevom je zapravo desna, a desnija je ona koja svoje desničarske stavove ni ne krije. Prva je liberalna, druga konzervativna, ali obje su desničarske, obje kapitalizam smatraju svetinjom, s time da će prva, povremeno, reći nešto o tome da je socijalna država potrebna, ali i to sve rjeđe i rjeđe.
Sada terorizam kuca na vrata Europe, već ih polako i razvaljuje. Što spomenuti elitisti, koji sanjanju "Europu po američkom ustroju", imaju za reći o onima koji neumorno upozoravaju da će nas terorizam stići zbog vlastite gluposti?
Na mentalnoj razini naročito nemisaonog djeteta konstatirati će da se isti zapravo "raduju" ulasku terorizma u srce Europe (!).
Nezreli pojedinci možda se i raduju kada dobiju priliku uskliknuti "rekli smo vam!", ali oni koji shvaćaju što sve ovo znači po naš život i našu budućnosti, nisu od te volje.
Terorizam ne samo da će nas učiniti nesigurnima, izložiti nas opasnosti, već će se i sam europski establišment okrenuti protiv nas te krenuti u gaženje naših sloboda, a kada govorimo o našim slobodama, onda mislimo na naše nužne slobode, ne na pravo da nečije vjerske osjećaje izvrgavamo ruglu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
