Nakon svršetka Hladnog rata i sloma sovjetskog komunizma 1991., Sjedinjene Američke Države su prihvatile pobjedu i više ili manje Amerikanci su dobili kolektivnu amneziju o globalnim političkim pitanjima. Nakon 50 godina u kojima je vanjska politika činila top prioritet u svim medijima i javnim temama, nakon 1991. predmet je pao u zaborav za većinu Amerikanaca. Počele su dominirati domaće teme poput gospodarstva i zdravstva. Kao odgovor na nezainteresiranost za vanjsku politiku Zbigniew Brzezinski je 1997. objavio knjigu "Velika šahovska ploča: Američki primat i njegovi geostrateški imperativi" iz koje je nastala poznata geopolitička teorija Velike šahovske ploče.
Brzezinski je bio američki diplomat i politički znanstvenik poljskog podrijetla. Služio je kao savjetnik predsjedniku Lyndonu Johnsonu od 1966. do 1968. i bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Jimmyja Cartera od 1977. do 1981. Ali je možda i najpoznatiji kao geostrateg. Njegova teorija Velike šahovske ploče podrazumijeva osnovni primat euroazijske kopnene mase koja odlučuje koja država ima utjecaj na globalnoj razini. Brzezinski koristi analogiju "Velike šahovske ploče" koja se odnosi na Euroaziju a "igra" je hegemonija. Radi se o briljantnom radu po svim standardima geostrategije iako rad više sliči na duži članak u nekom časopisu nego na stručni istraživački rad. No to je upravo iz razloga jer je devedesetih trebalo otrijezniti Amerikance, i narod i vladajuće političare, i ukazati im na važnost vanjske politike odnosno očuvanja američke unipolarne moći.
Brzezinski je prihvatio povijesni pristup koji se temelji na komparaciji moderne američke hegemonije s hegemonijom velikih i moćnih carstava u povijesti: rimskim, kineskim, mongolskim i britanskim. Razlika između tih različitih imperijalnih sila jest u načinu održavanja kontrole. Dok je rimsko carstvo svoju kontrolu i vlast održavalo putem superiorne vojne organizacije i kulturalne privlačnosti, kinesko carstvo putem efikasnog birokratskog aparata i etničke strukture, mongolsko carstvo kroz naprednu vojnu taktiku nakon koje je slijedio proces asimilacije, britansko carstvo kroz vojnu nadmoć i kulturnu asertivnost; moderno "američko carstvo", točnije američka hegemonija temelji se na ekonomskoj dinamici, dominantnoj vojnoj moći i tehnološko-znanstvenom napretku i kulturnoj dominaciji u masovnim medijima. Američka supremacija se uspjela nametnuti zato što su Amerikanci bili su stanju stvoriti seriju međunarodnih institucija poput Ujedinjenih Naroda, NATO saveza koje sadrže svojstva američke moći i teško se mogu mijenjati.
Središnji argument cjelokupne šahovske teorije je: iako Amerika posjeduje dominaciju i značajan utjecaj na tri periferna područja Euroazije (zapadna Europa, zapadna Azija i Daleki istok), upravo iz središta Euroazije može se izdignuti potencijalni konkurent, tj. sila koja će se moći suprotstaviti američkoj hegemoniji. Sukladno teoriji, euroazijski kontinent je ključan za globalni primat što znači da ako Sjedinjene Države mogu održati kontrolu nad Europom dok je ona u tranzicijskoj fazi tada SAD mogu održati globalni primat daleko u 21. stoljeću.
Brzezinski definira kako službena politika Sjedinjenih Država mora definirati one države unutar Europe koje posjeduju potencijal da učine preokret međunarodnog odnosa snaga kojeg su Amerikanci definirali nakon Drugog svjetskog rata i utvrdili pobjedom u Hladnom ratu, kako bi se to spriječilo i da bi se očuvali američki interesi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
