Pogledamo li Europsku uniju teško možemo izdvojiti neku ličnost koja bi bila simbol europske politike. Državnika već odavna nema, a karizma postojećih političara je gotovo nepostojeća. S druge strane, osobe poput Viktora Orbana, Recepa Tayyipa Erdogana, Vladimira Putina i Donalda Trumpa redovito pune naslovnice. Njih vole ili mrze, ali nitko nije ravnodušan. Iako po svojoj prirodi autoritarni, kod njih nema političke apatije i nezainteresiranosti.
Politička motivacija stari je dio politološkog proučavanja i posebno političke psihologije. Niz studija proučavale su političke kulture i djelovanja sukladna njoj. Američki psiholog David C. McClelland je objasnio skupine ljudi na tri načina. Jedni su oni koji imaju potrebu za dokazivanjem, pa popravljaju stvari. Drugi imaju potrebu za bliskošću, pa stvaraju mnogobrojne prijateljske odnose. Treći imaju potrebu za moći i utjecajem nad drugima. Oni se bave politikom. U politološkom shvaćanju, u politici se zasigurno ne ostvaruje nezgodna floskula o općem dobru, već se ovdje radi o interesu te koliko moći netko ima da bi se taj interes ostvario.
Moć sama po sebi nije ni dobra niti loša, ali ovdje vrijedi zlatno pravilo da što više moći jedna osoba ima, to ta moć postaje koruptivnom. Silna moć koju su pojedinci imali tijekom stoljeća stvorili su pitanje moralnosti. Niccolo Macchiavelli je naglašavao u svojem Vladaru važnost morala za vođe, ali ne kao etičku kategoriju, već kao instrument za povećanje moći. Prema njemu, potrebno je stvoriti dojam koji bi omogućio vladaru da ne koristi sredstva prisile i prinude kako bi došao do svog cilja.
Vrijeme u kojem je Macchiavelli živio bilo je nasilnije i opasnije od današnjeg doba, ali glavni opisi vladara u njegovim djelima ostaju nepromijenjeni, pa je stoga Vladar obvezna literatura na fakultetima političkih znanosti. Nastavak opisivanja vladara dali su funkcionalisti s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće kada su raspravljali o političkim elitama kao odnosu vladavine lavova i lisica. Također Talijan, Vilfredo Pareto je stavljao naročit naglasak na psihološke osobine kao temelj vladavine elite.
Lavovi ostvaruju moć jer je njihova sposobnost izravne i odlučne akcije znak njihove želje za vladanjem. Lisice, pak, vladaju lukavštinom i diplomatskom manipulacijom. Pareto opisuje europske demokracije kao primjer lisica, ali općenito se elite regrutiraju i smjenjuju u cirkulaciji elita. Sve elite u jednom trenutku postaju dekadentima. Mogu postati mlake i neučinkovite zbog lagodnog života i privilegije moći. Cirkulacija se najčešće događa kada se lisice infiltriraju u cijelu elitu i mijenjaju njezin karakter. Ali, lisicama nedostaje sposobnost nasilne i odlučne akcije za preuzimanje vlasti. Stoga manji broj lavova može vratiti jaku vlast rušenjem elite lisica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
