Tanka linija između metafore i apokalipse: Kad američki zastupnici žele "brzo okončati" rat u Gazi i Ukrajini po uzoru na Hirošimu i Nagasaki

Još i na početku rata u Ukrajini, prije nego se znalo hoće li to biti kratki okršaj ili nešto što će potrajati godinama (danas znamo), mnogi su bili svjesni da u direktan rat ulazi nuklearna sila te da će druge nuklearne sile podržavati njenog suparnika. Koliko god rat u Ukrajini, barem za sad, bio ograničen na Ukrajinu, od samog početka postoji ta nelagoda, nuklearna anksioznost... Što ako Rusija eskalira rat na način da upotrijebi nuklearno oružje protiv Ukrajine, bez obzira na magnitudu? Što ako ukrajinski saveznici s nuklearnim potencijalnom razmatraju kolike su šanse da bi Rusija bila u stanju uzvratiti u slučaju prvog nuklearnog udara na njih? Za širu javnost to mogu biti prisilne misli, ali za vojne analitičare to su već neko vrijeme aktualne teme.

Ta anksioznost još se i povećala nakon izbijanja novog rata, onog u Gazi, gdje ratuje još jedna nuklearna sila, Izrael. Da, Izrael nikad nije javno deklarirao svoj nuklearni arsenal, a kao zemlja koja od početka uživa maksimalnu američku potporu nije ni bio pod pritiskom da to učini. No, svi znaju što Izrael posjeduje i da ima vojnu doktrinu koja bi, u slučaju egzistencijalne prijetnje (slično kao i kod Rusije), posegnula i za takvom strašnom opcijom.

Vojne doktrine mogu na prvu zvučati uvjeravajuće i eventulno smirujuće, dajući nuklearnom oružju oznaku "upotrijebi samo u ekstremnom slučaju", ali koliko je zapravo tako? Jer sve zapisano i obznanjeno također je podložno i interpretacijama, slično kao i nedavna rezolucija UN Vijeća sigurnosti o tome da bi prekid vatre u Gazi trebao odmah stupiti na snagu. Trebao bi, složili su se oni koji su glasali za rezoluciju, a valjda i oni koji su apstinirali od glasanja (SAD), no je li rezolucija "obvezujuća"? Drugim riječima - treba li sad natjerati Izrael da i pristane na taj prekid vatre? Tu na scenu stupa ljepota, odnosno ružnoća (ovisi koga se pita) interpretacija. Jedni (Rusi, Kinezi...) kažu da je rezolucija obvezujuća, drugi (SAD) kažu da nije.

Nije puno drugačije ni s navodno egzaktnim vojnim doktrinama po pitanju kad upotrijebiti nuklearnu bombu. Jer što je "egzistencijalna prijetnja"? Za nekog su to spaljeni glavni gradovi, za drugog već i pokušaj probijanja granica...

Imajući u vidu da govorimo o oružju koje je doslovno u stanju zaprijetiti opstanku čovječanstva ako bi se krenulo u nuklearni rat, očekivalo bi se da će svi relevantni akteri prakticirati maksimalnu suzdržanost i to ne samo u djelima već i riječima. No, nije uvijek tako, a na to nas podsjećaju osobe koje olako koriste nuklearnu "retoriku" u sklopu političke. Jedan takav je i američki republikanski zastupnik u Kongresu, Tim Walberg.

Ovaj zastupnik iz savezne države Michigan rekao je za vrijeme govora prošlog tjedna kako smatra da Washington ne bi trebao trošiti vrijeme i novac na humanitarnu pomoć u Gazi, kao ni u Ukrajini. Umjesto toga ističe da bi se SAD trebao fokusirati na "brzu pobjedu" svojih saveznika, Izraela i Kijeva.

"Ne bismo trebali potrošiti ni centa na humanitarnu pomoć. Trebalo bi biti poput Hirošime i Nagasakija. Sve bi trebalo riješiti brzo", poručio je, govoreći o ratu u Gazi te je dodao da isto vrijedi i za Ukrajinu. "U slučaju Ukrajine potrebno je Putina poraziti brzo. Umjesto da se 80% pomoći Ukrajini koristi u humanitarne svrhe, 80% do 100% bi trebalo biti korišteno za brisanje ruskih snaga", rekao je.

Walberg je kasnije ustvrdio da su njegove riječi prenesene izvan konteksta tvrdeći da je samo govorio metaforički te da nije zagovarao stvarnu uporabu nuklearnog oružja. "U skraćenom isječku upotrijebio sam metaforu da prenesem potrebu da i Izrael i Ukrajina dobiju svoje ratove što je brže moguće, a da se pritom ne dovedu američke trupe u opasnost", rekao je Walberg.

Da, jasno je da je govorio metaforički, ali svejedno, u svijetu koji je došao do ovakvog ruba linija između metafore i apokalipse postaje sve tanja, pogotovo kad se podsjeti da je argument za nuklearno bombardiranje Hirošime i Nagasakija bio upravo takav - masovnim uništenjem spriječiti potrebu za iskrcavanjem američkih trupa u Japan i vođenje dugog rata koji bi vjerojatno doveo do još i puno većih žrtava.

Živimo u vremenima gdje sve što se izrekne, naročito s pozicije političkog utjecaja, dobiva "zasebni život" i potencijalno kruži dalje sve do neugodnog samoispunjavajućeg proročanstva. Slično je bilo nedavno i s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom koji je rekao kako se "ne može isključiti" mogućnost slanja zapadnih trupa u Ukrajinu, a mjesec dana kasnije to je i dalje jedna od glavnih tema. Razlika je, jasno, da se Macron nije bavio metaforama.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.