Sve za front - za sudionike i posrednike: NATO transatlantski savez ne tako davno bio je "klinički mrtvac", a onda su dobili Ukrajinu i novu svrhu... sad se ide do kraja, do ruskog poraza bez obzira na cijenu

Da će Rusija oštro reagirati na posjet Volodimira Zelenskog Washingtonu bilo je za očekivati. Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, rekao je kako je sada jasno da SAD protiv Rusije vodi "rat preko posrednika". Jasno, ovo nije prvi put da se iz Moskve mogu čuti ovakve poruke, ne bi čudilo ni da je sam Peskov već ranije rekao nešto slično, no još uvijek ne ističe što Rusija planira učiniti po tom pitanju, odnosno koja je uopće svrha te optužbe ukoliko se ništa konkretno ne mijenja. Podsjetimo, unatoč činjenici da su se odnosi između Moskve i Washingtona srozali na razine koje idu i ispod onih iz doba Hladnog rata, diplomatski odnosi i dalje postoje, američka ambasada u Moskvi, kao i ruska u Washingtonu, i dalje su operativne.

U isto vrijeme imamo glasnogovornika Kremlja koji situaciju opisuje nešto kao "skoro pa rat" između Rusije i SAD-a. Ali unatoč tim izjavama Peskovu i svima je jasno da "rat preko posrednika" može eskalirati još višestruko, ali mora ostati ograničen na posrednika - za sad samo jednog, Ukrajinu - jer svaki oblik direktnog ratovanja je nešto sasvim drugo, opasno po svijet.

Iz ruskih izjava poput ove može se iščitati neka tiha prijetnja ili upozorenje da bi ovaj rat mogao narasti do direktnog sukoba ako SAD nastavi ovim tempom podupirati Ukrajinu. Ali ovaj tempo uopće nije konzistentan. SAD pojačava tempo podupiranja Ukrajine, a jučerašnje gostovanje Zelenskog u Washingtonu može se promatrati kao prekretnica, točka nakon koje će SAD "širom otvoriti vrata" slanju sveg što Ukrajini treba da bi se obranila pa i više od toga, sve da bi porazila rusku vojsku.

Putin je na sastanku s vojnim vrhom rekao da će ruska vojska dobiti "sve što im treba" te da financije uopće "nisu pitanje". Drugim riječima, Putin stavlja Rusiju u "sve za front" način postojanja, ali i druga strana to čini s Ukrajinom, uključujući i samu Ukrajinu pod vodstvom Zelenskog.

Prije nekoliko mjeseci iz Washingtona su stizale broje oprezne izjave glede svakog jačeg naoružanja koje bi eventualno moglo biti poslano Ukrajini. Dužnosnici i javni analitičari isticali su kako SAD ne bi smio slati oružja koja bi mogla "razljutiti" Rusiju pošto bi to pak moglo voditi u eskalaciju ionako najvećeg rata u Europi još od Drugog svjetskog rata. Ali čini se da se taj oprez, kako bi rekli Amerikanci, sad "bacio kroz prozor", jer jučerašnji herojski doček Zelenskog u Kongresu zaista je učinjen da izgleda kao nekakav događaj za povijesne udžbenike u stilu "nakon govora ukrajinskog predsjednika SAD je odlučio...".

Neki su ga uporedili s govorom Winstona Churchilla 1941., no slavni britanski vojni premijer govor je pred američkim zastupnicima u Kongresu održao već nakon američkog ulaska u rat, 26. prosinca 1941. (SAD se uključuje u Drugi svjetski rat 7. prosinca, nakon japanskog napada na Pearl Harbor).

Nipošto nije ugodno povlačiti paralele između onog vremena i aktualnog, ali neke ipak postoje. Primjerice, SAD je prije ulaska u Drugi svjetski rat već intenzivno slao oružje saveznicima - prvo pomalo sramežljivo, kao i sada, a onda sve snažnije i snažnije kako se proces "zakotrljao".

Što je onda drugačije? Nema nacističkog osvajača iako se Volodimir Zelenski ne bi složio. U više navrata tijekom govora usporedio je Rusiju pod vodstvom Vladimira Putina s Njemačkom pod vodstvom Adolfa Hitlera.

Naravno da usporedba ne stoji. Da je baš htio "pošteno" usporediti priče onda bi rusku invaziju na njegovu zemlju usporedio s američkom invazijom na Irak - iako se u tom slučaju radilo o zemlji koja je tisućama kilometara udaljena od američkog tla te je predstavljala prijetnju SAD-u samo u fiktivnim tvrdnjama pokojnog Colina Powella, Donalda Rumsfelda.

I tako Zelenski priča o ruskim ratnim zločinima i potrebi da se jednog dana sudi Putinu i svim drugim ključnim ljudima ruske vlasti, a ne primjećuje da se nalazi u Kongresu zemlje koja je samu sebe proglasila imunom na vlastite ratne zločine te niti ne priznaje međunarodni sud u Haagu.

Naravno, bilo bi pomalo pretenciozno sada optuživati Zelenskog za nedostatak političke objektivnosti. On je ratni predsjednik i ima obavezu napraviti sve da pomogne svojoj zemlji. Ali američka euforična reakcija na njegov dolazak je puno znakovitija.

Nekoliko desetaka milijardi USD dodatne vojne pomoći Ukrajini gotovo je zagarantirano. To su ogromne cifre, a do sad je SAD poslao najmanje 50 milijardi USD (to su javne cifre, ukupan stvarni iznos možda je i znatno veći). Iz Washingtona zapravo poručuju isto što i Putin - novac uopće nije pitanje, sve ide za front i sve ide za poraz Rusije.

Na sve to Peskov je rekao: "Ovo neće dovesti do brzog rješenja sukoba, upravo suprotno. Ali ovo ne može spriječiti Rusku Federaciju u ostvarenju svojih ciljeva u sklopu specijalne vojne operacije".

Možda je u pravu, ali trošak koji će Rusija morati uložiti u ostvarenje svojih "ciljeva" bit će ogroman. Pritom valja imati na umu da SAD može naširoko pričati o tome da bi pad Ukrajine bio "pad demokracije", ali privatno zapravo ne misle tako. Čak i da Ukrajina bude poražena to itekako može biti američka pobjeda jer Rusija nakon tog sukoba može izaći znatno oslabljenja.

U Kremlju su, jasno, svjesni toga pa i Peskov ističe kako je SAD voljan "boriti se do posljednjeg Ukrajinca". I što ako zaista jest tako? Je li i Rusija spremna boriti se do posljednjeg Ukrajinca? A zatim i do posljednjeg Rusa? Neto rezultat će biti posrnuće slavenskog svijeta, a novo uzdizanje euroatlantskog saveza pod vodstvom Washingtona.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.