Vatikanski državni tajnik kardinal Pietro Parolin posjetit će Moskvu od 20. do 24. kolovoza, pri čemu će se značajan dio razgovora posvetiti Ukrajini. Parolin će biti najviši vatikanski diplomat u posjeti Rusiji nakon što je kardinal Angelo Sodano posvetio moskovsku katoličku katedralu 1999. Njegov domaćin će biti hijeromonah Stefan Igumnov, čelnik odjela za međukršćanske odnose Ruske pravoslavne crkve, koji je medijima objasnio da je osobito problematično stanje u Ukrajini, gdje djeluje Ukrajinska grkokatolička crkva u uniji s Rimokatoličkom crkvom. Igumnov je ipak prije dolaska visokoga gosta potvrdio da Ruska pravoslavna crkva (RPC) cijeni vatikanski stav o Ukrajini koji uključuje korištenje moći i utjecaja Svete stolice za smanjivanje daljnje eskalacije nasilja u toj zemlji, ali ujedno stvara zabrinutost oko preseljenja sukoba u čisto religijska područja.
Najviše rusko-vatikanskih nedoumica oko Ukrajine vodi se zbog Ukrajinske grkokatoličke crkve. Današnja Ukrajina, kao i Rusija, vrlo je religiozna zemlja. Prema istraživanju Centra Razumkov 2016. 70 posto stanovništva se smatra religioznima. Više od 65 posto Ukrajinaca pripada istočnom pravoslavlju, ali institucionalno su razjedinjeni. Tako 25 posto Ukrajinaca je dio Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije, one koju ne priznaju druge autokefalne crkve, ali Ekumenska patrijaršija u Carigradu istražuje zahtjev ukrajinske vlade za autokefalnost. Nju vodi patrijarh Filaret od 1995., kojega je RPC ekskomunicirala 1997. Nadalje, 21,2 posto Ukrajinaca kaže da su samo pravoslavni, bez naznačivanja koju patrijaršiju slijede. Petnaest posto ih pripada Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Moskovske patrijaršije, koju priznaje RPC, na čijem čelu je patrijarh ruski Kiril, a njome upravlja mitropolit Onofrije. Postoji u Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva, kojoj pripada 1,8 posto vjernih, a koja je ponovno osnovana po treći puta u povijesti 1990. pod vodstvom mitropolita Makarija i koja je također nepriznata. Sedam posto Ukrajinaca se identificira samo kao kršćani, a tu ima još 1,9 posto protestanata i jedan posto rimokatolika. Uz muslimane (1,1 posto), židove i hinduiste (0,2 posto zajedno), 6,5 posto pripada Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi.
Ova crkva bizantskog obreda je u punoj uniji sa Svetom stolicom. Vodi ju nadbiskup Svjatoslav Ševčuk i najveća je unijatska crkva pravoslavnog istočnog obreda pod kapom Vatikana. Nosi snažan ukrajinski nacionalistički biljeg. Crkva je proizašla iz tradicije Kijevske patrijaršije te povijesnog razvoja Kijevske Rus' koja je gubila na snazi nakon mongolske provale i pada Kijeva, a osobito nakon što su Turci osvojili Carigrad. Godine 1448. proglašena je Moskovska patrijaršija, a veliki moskovski knez Vasilij III. proglasio je Moskvu Trećim Rimom i uzeo ime cara, kao i dvoglavog bizantskog orla kao moskovski grb. Od Kijeva je uzeo za Moskvu naslov crkve cijele Rusije, čime je zaustavio napredovanje Kijeva.
Pad Bizanta probudio je interes i rimskih papa za istočne europske zemlje. Ideja o uniji kršćanskih crkava počela se lagano buditi u vatikanskim kurijama, a među prvim rimokatoličkim putnicima u Ukrajinu i Rusiju s ciljem ujedinjenja bio je i Hrvat Juraj Križanić. Ukrajina se osjećala ugroženom od Moskve i Poljske, te je u dobrim odnosima s Rimom i u slavenskom ujedinjenju spoznala zaštitnu branu od svojih susjeda. Rimski pape su nekoliko puta slali poruke ujedinjenja u Kijev, ali do formalnog dogovora došlo je 1439. kada je kijevski biskup Izidor prihvatio uniju s papom Eugenom IV.
Ali do stvarne unije nije došlo do 1596. kada je sklopljena Brest-Litovska unija. Ova se unija do danas smatra izdajom pravoslavlja. Do nje je došlo par godina nakon što je Carigrad i službeno priznao Moskovsku patrijaršiju 1593. koja je planirala pod svoju jurisdikciju staviti sve istočnoslavenske pravoslavne nacije. Unija s Rimom je bila problematična jer je katolicizam za Ukrajince bio sinonim za poljske interese u Zapadnoj Ukrajini, osobito nakon političkog ujedinjenja Poljske i Litve. Stoga su preduvjeti Brest-Litovske unije bili zadržavanje vlastitog obreda, čuvanje pravoslavnih crkava, jamstvo istih prava za oba crkvena obreda, otvaranje škola i širenje obrazovanja, kao i jamstvo određenih koraka protiv Moskve.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
