Sve se više spominju recesija i veliki ekonomski problemi, zašto onda ljudi i dalje masovno daju ostavke? Ponajviše baš zbog toga.

Prošle jeseni i početkom ove godine imali smo fenomen "masovnih otkaza", naročito u SAD-u. Radnici, u milijunima, podnose ostavke, što je donekle zbunilo ekonomiste, a naročito činjenica da se trend nastavlja i dalje iako se sve češće spominje mogućnost recesije, inflacija raste... Zašto onda i dalje toliki broj ljudi jednostavno odustaje od svojih radnih mjesta? Pokušat ćemo dodatno istražiti ovaj aktualni fenomen.

Prema aktualnim podacima masovno davanje otkaza u SAD-u ne popušta. U izvješću za 4. mjesec navodi se kako je čak 4.4 milijuna ljudi dalo otkaz. U isto vrijeme, prema birou za statistiku, broj otvorenih radnih mjesta je 11.4 milijuna. Dakle, imamo zanimljiv trend - otvorenih radnih mjesta je sve više, a radnici u isto vrijeme odustaju od posla. Očito nešto potiče ovaj trend jer teško da radnici tek tako, stihijski, svoje živote dovode u financijsku neizvjesnost.

Jasno, većina daje ostavke s planom - da im bude bolje. Naime, ekonomska aktivnost u SAD-u (a slična je situacija i u Europi, ali i globalna) naglo se povećala nakon "otvaranja", odnosno nakon što su pandemijske mjere popustile. To je dovelo i do otvaranja velikog broja radnih mjesta s boljim plaćama. Podaci dosta toga pojašnjavaju - zadnje dvije godine primanja su najviše porasla kod onih radnika koji su se odlučili promjeniti radno mjesto. Rasle su plaće i onih koji su ostali na svojem postojećem radnom mjestu, ali poprilično manje.

Nadalje, inflacija je također odradila svoje. Radnici su itekako svjesni da vrijednost njihovog novca naglo pada te stoga vrše pritisak na poslodavce, a ovo je jedna od rijetkih situacija da to zaista i mogu jer način vršenja pritiska je vrlo jednostavan - ili će plaća biti veća ili ćete imati prazno radno mjesto. Sustav je oduvijek bio kalibriran na način da se radnici moraju boriti za poslodavca, a sad su uvjeti u ekonomiji stvorili u određenim sektorima obrnutu situaciju.

Kad već spominjemo inflaciju dodajmo da se sutra, u srijedu, očekuje novi izvještaj stanja inflacije u SAD-u za 6. mjesec. Mnogi prognoziraju da će nastaviti rasti s aktualnih 8.6%. Posljedice će se odmah osjetiti, već sutra, prvo na burzi dionica. Ako inflacija poraste, burza će potonuti. No, ako bi recimo inflacija stagnirala ili ako se samo malo smanji, recimo na 8.5%, to bi moglo izazvati veliki skok tržišta pošto bi mnogi zaključili da je "najgore prošlo". Vidjet ćemo sutra kako stvari stoje, no oni koji se usuđuju prognozirati najčešće spekuliraju da bi inflacija mogla porasti na otprilike 8.8%.

Poslovanja se u ovom trenutku poprilično trude zadržati svoje radnike, naročito svoje najbolje radnike, pa im stoga podižu plaću i daju veće beneficije - jer u konačnici to ih opet košta manje nego da u ovo vrijeme "anomalije" moraju tražiti nove radnike (kojih se sve teže nalazi).

Prema zadnjim anketama koje je proveo CNN, oko 68% američkih generalnih direktora podiže plaće zaposlenicima kako se ne bi morali suočiti s puno većim izazovima koji trenutačno egzistiraju na tržištu rada.

To zvuči dobro, naročito za one koji rade u kompanijama koje su voljne povećavati im plaću, ali ovo treba sagledati i iz jedne šire perspektive. Znači li to da će se poslovanja sad voljno odreći dijela svoje zarade kako bi veći dio prihoda išao zaposlenicima? Hoće li se napokon produktivnost zaposlenika znatnije odraziti na njihovoj plaći? Ne baš. Plan ostaje isti - povećavati profit za vlasnike kapitala, ne za radnike. To pak znači da će taj dodatni novac koji sad daju svojim zaposlenicima uskoro uključiti u samu cijenu proizvoda kako bi na kraju teret podnijeli kupci. I što nam to govori? Da će inflacija i dalje rasti, a ako se još i ubrza radnici uskoro neće imati previše razloga za slavlje pošto to povećanje plaća možda lijepo izgleda na papiru, ali ne i u praksi - naime, oni sami su ti potrošači koji će snositi teret na svojim leđima!

Naravno, ovo je samo dio priče. Koronavirus uzrokovao je velike posljedice i globalnu traumu. Samo SAD izgubio je preko milijun ljudi od posljedica oboljenja koronavirusom. Očekivano je i razumljivo da se sad mnogi zaposlenici žele maknuti iz sektora gdje bi se ponovno mogli zaraziti.

Najviše zaposlenika odlazi iz ugostiteljskog i vezanih sektora. Napuštaju se hoteli, restorani, sportske dvorane, zabavni parkovi... Mnogi napuštaju i sve vrste trgovina, zdravstvo, proizvodnju... generalno sva ona radna mjesta koja zahtijevaju bliski kontakt s drugim ljudima.

Ljudi se nastoje udaljiti od rizika. Tako je i skoro 200 tisuća njih dalo otkaze u sektoru transporta. Razlog ovdje nije toliko strah od covida koliko od kriminala koji je u američkim gradovima znatno porastao.

Očekivano, radna mjesta s kojih se daleko najmanje odlazi su ona koja nude najveću fleksibilnost - rad od doma i radno vrijeme koje nije fiksno. Jasno, samo određeni sektori mogu svojim zaposlenicima ponuditi takvu razinu fleksibilnosti, to su ponajviše tipični uredski poslovi u financijama, pravu, tehnologiji, javnoj administraciji...

Poslodavci se pak snalaze na razne načine. Neki su prilagodili svoje uvjete pa tako, primjerice, zapošljavaju i bez diplome iako su ranije na njoj inzistirali. Neki pak uzimaju i "ne-tradiconalne" radnike, od osoba s invaliditetom pa do bivših zatvorenika koji su nekoć bili zadnji na listi.

Jasno, tu su i zaposlenici koji jednostavno odlaze zbog svojih principa. Neki su dali otkaze jer je poslodavac uvjetovao da se moraju cijepiti ili pak da se moraju vratiti u urede.

Sve to pak dovodi do drastičnih promjena u samoj slici radnog mjesta. Primjerice, rad od doma može biti dobar i za poslodavca i za zaposlenika. Poslodavci sad odjednom mogu svoje zaposlenike tražiti doslovno od bilo gdje, a zaposlenici nemaju vremenske i financijske troškove koje su ranije imali zbog fizičkog odlaska na posao. Naravno, nije sve tako idealno - za one koji ne savladaju samodisciplinu rad od doma može dovesti do drastičnog pada produktivnosti, a tu je i smanjenje društvenog kontakta s drugim ljudima što za neke može imati negativne psihološke posljedice.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.