Jupiter je planeta, peta od sunca i najveća u našem Sunčevom sustavu. U usporedbi s našom Zemljom Jupiter je jedna uistinu ogromna planeta. Radijus Jupiterovog ekvatora je čak 11,209 puta veći od našeg Zemljinog koji iznosi "tek" 40,075 kilometara.
Možda bi bilo najbolje da umjesto brojki svu tu kolosalnu veličinu Jupitera prikažemo putem odlične grafičke ilustracije koja će nam najbolje pokazati koliki je zapravo Jupiter u odnosu na našu planetu Zemlju:
Planete Sunčevog sustava, prikaz veličine (ne i stvarne udaljenosti), od Sunca prema desno: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton (njegov status planete je upitan)Da, Saturn, šesti planet od Sunca, je također velik, ali ne koliko i Jupiter. Mi se našom planetom Zemljom možemo "pohvaliti" da smo veći od Merkura, Venere i Marsa, no u usporedbi s našim drugim susjedom Jupiterom smo samo jedan manji "kamenčić" koji kruži oko Sunca.
Dakako, gornja slika je ilustracija veličine planeta unutar Sunčevog sustava, ne i njihove međusobne udaljenosti. Kao i mi tako i Jupiter putuje po eliptičnoj putanji oko Sunca, zbog toga udaljenost između nas i Jupitera varira, no u trenutku kada smo si najbliži između nas i Jupitera nalazi se upravo 588 milijuna kilometara.
Astronomski umjetnik, bivši grafički direktor u NASA-i, Ron Miller, napravio je vrlo zanimljivu grafičku ilustraciju o tome kako bi pojedini planeti izgledali nama da se nalaze na istoj udaljenosti kao i naš Mjesec. Dakle, ovako otprilike vidimo Mjesec kada pogledamo u noćno nebo:
Naš prvi susjed "prema svemiru" je Mars, kada bi on bio na istoj udaljenosti od Zemlje kao i naš satelit Mjesec, onda bismo ga na noćnom nebu vidjeli otprilike ovako: 
Da, Mars bismo već vidjeli poprilično dobro na takvoj udaljenosti, no kada bi Jupiter bio na udaljenosti kao i naš Mjesec, poprilično bi nametljivo okupirao horizont: 
No, kako stvarno vidimo Jupiter na noćnom nebu? Mada je milijunima kilometara daleko od nas, povremeno ćemo ga dobro uočiti - na ovoj fotografiji nalazimo ga odmah uz Mars: 
U današnjem užurbanom životu često znamo reći kako nam je dan jednostavno prekratak, u samo 24 sata ne stignemo obaviti sve. No, dan na Jupiteru bilo bi nam još i mnogo teže isplanirati jer traje svega 10 sati (točnije: 9 sati i 56 minuta).
No, u ovoj "utrci" statistikama mi se možemo "pohvaliti" da puno brže napravimo krug oko Sunca. Da bi Zemlja proputovala svoju orbitu, odnosno napravila cijeli krug oko Sunca, treba joj 365,5 dana, odnosno jedna godina (zato je i računamo na način kako je računamo). Puno nam se svima, i nama osobno i cijeloj našoj planeti, izdogađa u jednoj godini, no to je vrijeme u kojem, nepogrešivo, napravimo svi skupa jedan veliki krug oko našeg Sunca. Dakako, zemlja se vrti na dva načina - oko Sunca, za što nam treba cijela godina (a kako se vrtimo oko Sunca tako se mijenjaju i naša godišnja doba mada ne nužno zato jer smo tada najbliži Suncu, što pak ovisi živimo li sjeverno ili južno od Ekvatora) i oko svoje osi, za što nam treba svega 24 sata, pa stoga imamo dan i noć.
Jupiter - na teleskopskoj snimci jasno je vidljiva njegova tzv. "Velika Crvena Pjega", a zapravo se radi o ogromnoj anticiklonskoj oluji (većoj od planete Zemlje) koja traje, prema pretpostavkama, već više stotina godina te je do sada postala permanentni dio planete.Kod Jupitera, pošto je milijunima kilometara dalje, situacija je drugačija - Jupiteru treba čak 11,86 godina da jednom obiđe Sunce. Planetima koji su bliže Suncu, dakako, treba manje, pa je u toj utrci najbolji Merkur kojem treba svega 0,24 (Zemaljske) godine da obiđe Sunce, odnosno samo 88 dana. Dok primjerice Neptunu, onoj plavičastoj osmoj planeti od Sunca, treba čak 164 godine da bi jednom obišao oko Sunca (60,189 dana!).
No, vratimo se na Jupiter. Osim što je ogroman, rekorder po veličini u Sunčevom sustavu, Jupiter također ima i najveći broj satelita, odnosno mjeseca - čak 68 (do sada otkrivenih, velika je šansa da ćemo u budućnosti otkriti još jupiterovih mjeseca).
Sve planete našeg Sunčevog sustava imaju po barem jedan mjesec, osim Venere i Merkura koje se ne mogu pohvaliti tim dodatkom. Vjerojatno mjesec ne bismo imali ni mi da se nešto nije desilo u povijesti naše Zemlje. Kako je nastao naš Mjesec? Postoji, dakako, nekoliko teorija, no jedna je u zadnje vrijeme dominantna. Mjesec je po svemu sudeći nastao nedugo nakon naše Zemlje, dakle prije kojih 4,5 milijardi godina. 
Merkur i Venera, prva dva planeta od Sunca ujedno i jedina dva planeta Sunčevog sustava koja nemaju svoje prirodne satelite, odnosno mjeseceU ta davna (ekstremno davna) vremena u našem Sunčevom sustavu postojala je još jedna planeta po imenu Theia. Planeta Theia, koja je vjerojatno bila negdje veličine današnjeg Marsa, putovala je zajedno s drugim planetima oko Sunca, no, izgleda da je "gužva" bila prevelika - odnosno, desila se tzv. "Perturbacija" (lat. perturbatio: poremećaj) izazvana od strane upravo Jupitera (ali i Venere). U astronomiji, perturbacija je poremećaj, odnosno mala promjena pravilnoga gibanja nebeskog tijela. Drugim riječima, sile (gravitacijske ili druge) jednog (ili više planeta) djeluju na treći planet.
Ta perturbacija, odnosno poremećaj, na drevnu planetu Theia mogao je biti koban po našu Zemlju. Naime, orbita Theie se pod utjecajem drugih planeta malo promijenila, malo, ali sasvim dovoljno da se u jednom trenutku nađemo na istoj putanji - sudar je postao neizbježan i dogodio se.
Umjetnička interpretacija sudara planete Theia i naše Zemlje - prema jednoj od vodećih teorija ovo je udar iz kojeg je nastao naš MjesecSreća po nas da sudar nije bio baš potpun nego samo djelomičan, Theia je poprilično "okrznula" Zemlju, da su se dvije planete namjestile izravno jedna prema drugoj na putanji sudara, nas danas ovdje zasigurno ne bi bilo. Obje planete bile bi uništene, a ostala bi samo kratkotrajni asteroidni pojas između Venere i Marsa.
Theia, koja je bila manja od Zemlje, uništena je i pritom je odlomila komad naše planete, a od tog kamenja i prašine nastao je, prema relativno čvrstoj teoriji, naš Mjesec. Dio drevne planete Theie stoga je i integriran u naš Mjesec. Inače Mjesec je jedan od najvećih prirodnih satelita u našem Sunčevom sustavu, a i najveći je u odnosu na tijelo oko kojega kruži.
Zanimljivo je spomenuti i podatak kako se naš Mjesec sinkronizirano rotira zajedno s našom planetom Zemljom te stoga uvijek vidimo samo jednu njegovu stranu, nikada ne "tamnu stranu mjeseca".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
