Porez na nekretnine, porez na imovinu ubiru vlasti još od drevnog Babilona, Egipta i Perzije. Na tom principu građena su drevna carstva, na principu da bogatima treba uzeti dio od onog što imaju, odnosno od onog što privrede, kako bi bilo za svih, a naročito za državni aparat.
Još u ta davna vremena vlasti su osmislile nešto što se, u suštini, nije mijenjalo do današnjih dana - popisivanje imovine, s jednim jedinim ciljem: da bi je se oporezivalo.
Znate onu uzrečicu: "Ništa nije u životu sigurno osim smrti i poreza?". Navodno potiče iz 18. stoljeća, ali vjerojatno je u nekoj varijaciji u uporabi već tisućljećima.
Što je porez? Dolazi od latinske riječi "taxo" te predstavlja obvezatno plaćanje nameta kojeg određuje država. Ako ne platite poreze tu su zakoni koji će Vas kazniti. U suštini, ako želite živjeti u nekoj državi, morat ćete joj to i plaćati.
Zvuči okrutno, zar ne? Ne čudi da su porezi nešto najomraženije mnogih građana, a neki će aktivno raditi da izbjegnu njihovo plaćanje. Malim izbjegavateljima to vjerojatno neće poći za rukom pa će ih država prikladno kazniti za tu veleizdaju, dok među klasom velikih imamo one koji s gotovo apsurdnom lakoćom izbjegavaju ovaj namet i teret istog još snažnije prebacuju na leđa malih.
Sve su to priče koje su nam itekako poznate. No, zašto država želi taj novac od nas? U esenciji država želi naš novac kako bi nam pružila javne usluge koje nam trebaju ili postoji negdje konsenzus da bi nam trebale. Dakako, sve što država radi košta - svaki kilometar popravljene ceste košta, svaka škola košta, svaki uređeni park i izlazak vatrogasaca na teren košta...
Sve košta i ništa što imamo nije besplatno. Sve što koristimo, od nogostupa kojim hodamo do podšišane travice u gradskom parku koja nam izgleda baš simpatično i opuštajuće.
Dakako, volimo i nogostup i lijepo uređen park, pa ako treba spremni smo i izdvojiti za njega. Želimo u konačnici da po tom parku trčkaraju djeca koja su pismena ili se barem radi na njihovom opismenjivanju. Može, platit ćemo i za škole, nema problema.
Sjedeći tako u tom ugodnom parku opuštamo se gledajući sve to što je naš porezni novac platio. Nisu ti porezi tako ni loši, zar ne? Da, moramo dati malo od onog što zaradimo, ali u konačnici to ipak ide sve za ono što volimo i što nam životu daje ugodu i spoznaju da zajedno gradimo i održavamo jedno civilizirano društvo u kojem svi napreduju.
No, to popodnevno sanjarenje na klupi u parku grubo nam prekida scena na obližnjoj cesti - njome prolaze bijesne mašine, s upaljenim rotirkama... mala kolona od nekoliko automobila kakve gledamo samo u filmovima. Imaju blindirana stakla, glomaznih su dimenzija i možemo samo nagađati koliko novca koštaju.
Prolaze li to neki radišni inovatori koji su se svojim trudom i znanjem toliko obogatili da si sada mogu priuštiti ovakve krasne limuzine? Još ako plaćaju i porez kako treba, krasno!
No, to nisu nikakvi inovatori koji su upravo prozujali kraj mirnog parka. U skupim limuzinama prolazi politička elita, a limuzine su kupljene od našeg teško zarađenog novca. Odjednom nas obuzima nekakva nelagoda... a u parku uočavamo kako je grmlje moglo biti i malo bolje podšišano... Ono dijete koje je pak projurilo prije minutu, možda je dojam krajnje subjektivan, ali ne izgleda baš toliko pismeno koliko bi moglo biti!
Ova kratka alegorična pričica zapravo ukratko opisuje zašto velika većina ljudi s prezirom gleda na poreze, a na državu kao na instrument koji otima radišnima da bi dao lopovima.
Dakako, skupe limuzine su zapravo samo vrh jednog ledenjaka kojeg da možemo vidjeti u cijelosti bi nam vjerojatno pozlilo. Da je barem riječ samo o limuzinama za pripadnike nakaradne elite, no što je s milijunima i milijardama državnog novca koji se slijeva iz porezne blagajne u džepove "poduzetnika" čija se poduzetnost svodi na otimanje državnog novca putem korupcijskih mreža?
Što li se sve degutantno financira našim novcem? Sve - od paranoidnih organizacija, huškačkih medijskih izvora, poticaja za industrije koje ne vrijede ništa, pa čak do dalekih ratova u koje se šalju vojnici kako bi ubijali druge ljude, a svaki metak smo platili i samim time svaku žrtvu i sami ubili.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
