Porez na nekretnine, porez na imovinu ubiru vlasti još od drevnog Babilona, Egipta i Perzije. Na tom principu građena su drevna carstva, na principu da bogatima treba uzeti dio od onog što imaju, odnosno od onog što privrede, kako bi bilo za svih, a naročito za državni aparat.
Još u ta davna vremena vlasti su osmislile nešto što se, u suštini, nije mijenjalo do današnjih dana - popisivanje imovine, s jednim jedinim ciljem: da bi je se oporezivalo.
Znate onu uzrečicu: "Ništa nije u životu sigurno osim smrti i poreza?". Navodno potiče iz 18. stoljeća, ali vjerojatno je u nekoj varijaciji u uporabi već tisućljećima.
Što je porez? Dolazi od latinske riječi "taxo" te predstavlja obvezatno plaćanje nameta kojeg određuje država. Ako ne platite poreze tu su zakoni koji će Vas kazniti. U suštini, ako želite živjeti u nekoj državi, morat ćete joj to i plaćati.
Zvuči okrutno, zar ne? Ne čudi da su porezi nešto najomraženije mnogih građana, a neki će aktivno raditi da izbjegnu njihovo plaćanje. Malim izbjegavateljima to vjerojatno neće poći za rukom pa će ih država prikladno kazniti za tu veleizdaju, dok među klasom velikih imamo one koji s gotovo apsurdnom lakoćom izbjegavaju ovaj namet i teret istog još snažnije prebacuju na leđa malih.
Sve su to priče koje su nam itekako poznate. No, zašto država želi taj novac od nas? U esenciji država želi naš novac kako bi nam pružila javne usluge koje nam trebaju ili postoji negdje konsenzus da bi nam trebale. Dakako, sve što država radi košta - svaki kilometar popravljene ceste košta, svaka škola košta, svaki uređeni park i izlazak vatrogasaca na teren košta...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
