Bivša sovjetska republika Armenija jedna je od svega nekoliko zemalja na prostoru Euroazije koja se još uvijek politički nalazi orijentirana prema Moskvi. Kako smo već i konstatirali u više navrata, takva politička orijentacija Zapadu je dugo godina bila nepoželjna, no, otkako je došlo do naglog zahlađenja odnosa između Rusije i Zapada, takva politička orijentacija sada je postala i nedopustiva.
Kada je Ukrajina krenula tim putem desio se Maidan, kada je Makedonija počela koketirati s Rusijom po pitanju izgradnju novog plinovoda, desile su masovne demonstracije koje su skoro srušile vlast u Skoplju. Kada je mađarski premijer Orban poručio da želi veću ekonomsku suradnju s Rusijom nazvan je diktatorom i fašistom itd. S druge strane kada je predsjednik Bjelorusije kritizirao rusku aneksiju Krima njegov status "diktatora" naglo je nestao.
Primjera je mnogo i svi upućuju na jedno - na snazi je Zapadna politika koja ima za cilj odrezati sve ruske bliske veze, naročito u ruskom okruženju. Ima logike, ako se Rusiju želi izolirati valja ju izolirati prije svega od njenog neposrednog susjedstva. Rusija je toga itekako svjesna pa su stoga i odobrili akciju u Ukrajini da se ne bi našli posve izolirani s te strane.
No, postoje i druge strane svijeta izuzev ruske zapadne granice, tu je svakako i jug. Dakako, Armenija ne graniči direktno s Rusijom, ali joj je vrlo blizu, "preko puta" Azerbajdžana i Gruzije. Što se pak tiče Gruzije Rusija je već "zagazila" u nju držeći pod političkom kontrolom njene dvije odmetnute provincije, Abhaziju i Južnu Osetiju.
Armenija na karti
Armenija na kartiArmenija je ruski politički i ekonomski saveznik, jedan od lojalnih. Nadalje, u blizini glavnog grada Armenije, Erevana, nalazi se ruska zračna vojna baza u kojoj se nalazi oko 5,000 ruskih vojnika.
Armenija je jedna od članica Euroazijske Ekonomske Unije, trgovinske zone predvođene Rusijom, zajedno s Bjelorusijom i Kazahstanom. Ta činjenica čini Armeniju jednom od tri najvažnije zemlje za ruski utjecaj u regiji. Stoga, prije nego se osvrnemo na aktualnosti, valja konstatirati kako bi promjena vlasti u Armeniji bila nešto vrlo "slatko" u interesu Zapadnih sila. Bilo bi to potencijalno rušenje Euroazijske Ekonomske Unije, velikog i važnog ruskog projekta koji ima ambicije širiti se (uskoro bi trebao ući i Kirgistan).
Želi li netko izvesti državni udar u Armeniji? Recimo to da je Armenija svojom politikom prema Moskvi gotovo uvijek na "listi čekanja" za državni udar, ona je bez sumnje već unaprijed dugoročno obilježena.
Zanimljivo je proučavati državne udare orkestrirane i/ili potaknute izvana. Obično nekoliko godina nakon dobivamo vrlo čvrste dokaze da je ta zemlja već dugi niz godina bila predodređena za takvo što. Primjerice, smjena režima u Libiji i Siriji već je godinama, možda i desetljećima, bila u planu, ali trenutak realizacije, ili potencijalne realizacije, ne dešava se svaki dan. Nekada se stvari jednostavno moraju "poklopiti" da bi se nešto u stilu "narančaste revolucije" moglo odraditi.
Primjerice Ukrajina, svrgnuti predsjednik Janukovič zapravo je sam dao zeleno svjetlo za državni udar kada je naglo, i vrlo netaktično, prekinuo pregovore s Europskom Unijom oko zone slobodne trgovine te poručio kako okreće Ukrajinu ruskoj sferi interesa. Dakako, najava Moskve da će Kijevu dati veliki kredit u novcu utjecala je na odluku Janukoviča, no njegova ishitrena odluka morala je dovesti do pobune opozicije, a uskoro je ta pobuna vješto preuzeta i koordinirana od strane Zapadnih aktera.
Ukratko, lekcija je ova - da bi se nešto "narančasto" izvelo, potreban je fitilj, nešto što se može zapaliti. Imajući to u vidu, možemo reći kako se upravo sada to dešava u Armeniji.
Armenija je relativno mala zemlja sa svega oko 3 milijuna stanovnika, no nalazi se na iznimno važnom geostrateškom položaju između Gruzije, Azerbajdžana, Turske i Irana. U energetsko-tranzitnom smislu Armenija može biti itekako bitna. Svijetu je Armenija vjerojatno najpoznatija po činjenici da se nad njenim narodom prije 100 godina desio strašan genocid počinjen od strane Turaka (vidi: Armenski holokaust: 100 godina od genocida kojeg svijet uporno zaboravlja, a Ankara još uvijek negira - preko milijun mrtvih u procesu nemilosrdnog turskog istrebljenja prvog kršćanskog naroda).
Što se danas događa u Armeniji, odnosno što bi mogao biti okidač za potencijalni državni udar, a samim time i uklanjanje pro-ruske vlasti iz Erevana? Tisuće Armenaca izašle su na ulice glavnog grada kako bi prosvjedovali protiv velikog poskupljenja cijene električne energije. Već nekoliko noći su na ulicama, prosvjedi su eskalirali, izbili su sukobi između policije i prosvjednika. Pokušali su marširati na predsjedničku palaču, no tamo ih zaustavila policija.
VIDEO: prosvjedi u Erevanu
Prosvjedi su započeli prošli tjedan u petak te su od onda već evoluirali od inicijalnog nezadovoljstva u anti-vladine prosvjede. Policija koristi suzavac i vodene topove. Prosvjedi su se počeli širiti i po manjim gradovima. Do sada je uhićeno više stotina prosvjednika.
Anti-ruski element nije teško razumjeti. U Armeniji nad opskrbom električne energije monopol ima kompanije Električna Mreža Armenije, a ona je pak u potpunom vlasništvu ruske kompanije Inter RAO na čijem je čelu Igor Sečin, jedan od najbližih suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Struja će, potvrđeno je, od 1. kolovoza poskupjeti između 17% i 22%, što je već treće poskupljenje struje u zadnje dvije godine. Očekivano, ovo je razljutilo brojne Armence te se nagomilalo na činjenicu da je ekonomska situacija u zemlji sve lošija. Nezaposlenost iznosi oko 14% i raste, no, najgore od svega je činjenica da je armenska ekonomija usko vezana uz rusku ekonomiju, a, kako i znamo, ruska ekonomija trenutačno se nalazi na meti napada Zapadnih sila koje joj uvode sve strože sankcije. Posljedice pritom osjećaju i svi ruski saveznici, a naročito saveznik poput Armenije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
