Sve je počelo s fiziokratima, još i prije "nevidljive ruke" Adama Smitha: Što je to Laissez-Faire koncept? Kako je i zašto u 18. stoljeću nastao i iz temelja promijenio svijet u kojem danas živimo?

Kada pričamo o vremenu koje je oblikovalo i u konačnici definiralo kapitalistički sistem kakvog danas poznajemo i u kojem živimo često se vraćamo u 18. stoljeće. Tamo je nastala tranzicija iz, u usporedbi, jednostavnog sustava merkantilizma prema kompleksnijem shvaćanju ekonomije. U vrijeme merkantilizma bogatstvo neke zemlje mjerilo se na jedan daleko jednostavniji način nego danas. Koliko zemlja prodaje u usporedbi s onim koliko kupuje - to je bilo najvažnije... i koliko zlata u svojim kovčezima ima kralj ili tko je već na vlasti.

Bogatstvo se mjerilo prema tome hoćete li proizvod koji vrijedi toliko i toliko moći nekome prodati po višoj cijeni. Zemlje su se natjecale ne samo u tome koliko zlata (i srebra) mogu prikupiti već kako mogu drugu zemlju potkopati na način da joj više izvoze no što od nje kupuju. Ukratko, ekonomija se koristila u neku ruku i kao oružje, nametanje vlastite moći.

Cilj je bio dovesti izvoz do maksimuma, a uvoz smanjiti na minimum. Vodeći se gotovo isključivo tim idejama ne čudi da je iz merkantilizma nastao i imperijalizam, kolinijalizam... Jasno, ako vaša zemlja nema neki resurs morat će ga uvoziti iz druge zemlje. U tom kontekstu "ima smisla" jednostavno porobiti tu drugu zemlju i oteti joj resurse koje onda više ne morate uvoziti, štoviše, ako ih je puno, izvozit ćete ih drugima. Po tom ključu velike sile su porobile veliki dio svijeta kroz kolonijalizam.

No, iako bismo možda voljeli vjerovati da je era kolonijalizma došla kraju zbog strašnih moralnih implikacija, više se radi o tome da kolonijalizam više nije bio "kompatibilan" s novim ekonomskim teorijama. Danas, kao što i znamo, velike kapitalističke sile mogu itekako profitirati i nametati svoju moć drugima bez da ih direktno drže pod okupacijom.

Ali kad je zapravo nastao kapitalizam? Tko ga je "stvorio"? Mnogima će prva asocijacija biti Adam Smith koji je napisao "Bogatstvo nacija" 1776. godine. No, prije njega u Francuskoj djelovao je jedan važan pokret koji je i njemu bio direktna inspiracija. Zvali su se fiziokrati. Imena kao što su A.R.J. Turgot, Marquis de Condorcet i Francois Quesnay danas su uvelike zaboravljena, no upravo oni postavili su temelje koncepta koji se uvelike održao sve do današnjih dana!

Naziv dolazi od francuske riječi "physiocratie" koja pak dolazi iz grčkog gdje znači "vladavine prirode".

Fiziokratizam kao ekonomska teorija nastao je u prvoj polovici 18. stoljeća, stvoren od strane francuskih ekonomista iz ere prosvjetiteljstva. Teorija je zagovarala da se izvori bogatstva i gospodarskog razvoja nalaze primarno u poljoprivrednoj aktivnosti, iz te ideje dolazi i naziv same teorije, no ista je kompleksnija no što se na prvu možda čini.

Ova ekonomska teorija također je nastala i kao oštra reakcija na merkantilizam

Fiziokrati su smatrali da je prirodni poredak utemeljen ma prirodnim zakonima i kao takav je idealan. Po tom ključu zagovarali su da se uspostavi poredak i u društvu i gospodarstvu. Naime, baš kao što i priroda ima svoje samoregulativne mehanizme tako bi - smatrali su fiziokrati - i društvo i gospodarstvo isto trebali imati. I što je iz toga proizašlo? Zagovarali su da svako uplitanje države u takav poredak može samo smetati i praviti štetu, te su držali da gospodarski život treba prepustiti vlastitim zakonitostima i ekonomskoj slobodi.

Sad već priča zvuči poprilično poznato, zar ne? Tako je - upravo su fiziokrati osmislili koncept da "stvari treba pustiti da idu svojim tijekom", odnosno "laissez faire - laissez passer" (točnije bi prijevod bio "pusti neka bude").

Kao što i znamo, Laissez-Faire ideja u konačnici je stvorila ono što nas danas svugdje uvelike okružuje - slobodno tržište. Oni su bili prvi zagovornici tog koncepta, tek kasnije je britanski ekonomist Adam Smith razvio tu osnovnu ideju sa svojom "nevidljivom rukom" tržišta.

Fiziokrati su se zalagali za ukidanje svih oblika državne intervencije, da se pusti poslovanja i pojedince da sami odlučuju o tome što će proizvoditi, kupovati, po kojoj cijeni, kad, gdje...

Jasno, nama je danas sve to vrlo poznato, no u ono vrijeme bila je to radikalna nova ideja u usporedbi s erom merkantilizma koja se protezala od 16. do 18. stoljeća. Naravno, nije se ta ideja odjednom stvorila "iz ničega". Do tad su trgovci i industrijalci već poprilično ojačali i ovakav pristup bio je idealan za njih, za jačanje njihove moći i utjecaja...

Laissez-Faire je danas ideja koja je uvelike trijumfirala, naročito ako se ona postavi u srazu s idejama merkantilizma. Naravno, neki smatraju da još uvijek ne ide dovoljno daleko. Primjerice, libertarijanci danas smatraju da bi vlast trebala imati još i znatno manji utjecaj na ekonomiju. I zaista, moglo bi se reći da vlast danas jest u neku ruku recidiv iz ere merkantilizma kada je cjelokupna ekonomija bila podređena njima. Ipak, u razvijenim kapitalističkim zemljama biznis je nerijetko moćniji od vlasti.

U današnje vrijeme koncept Laissez-Faire kapitalizma polazi od pretpostavke da bi država trebala igrati vrlo ograničenu ulogu u ekonomiji. Konkretno, Laissez-Faire pristaše smatraju da bi država trebala se baviti samo ovim stvarima:
1) Da osigurava nacionalne granice vojskom.
2) Da štiti privatno vlasništvo i osobne slobode putem policijskih snaga i pravosuđem.
3) Da proizvodi javno dobro koje koristi društvu (parkovi, knjižnice...), odnosno da se bavi onime za što samo poslovno tržište nema inicijative.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.