Sukob se vodi i na drugim kontinentima: Je li Rusija upravo protjerala Francusku iz Burkine Faso?

Tijekom prošle godine u zapadnoj afričkoj državi Burkini Faso dogodila su se čak dva državna udara - poprilično, čak i za Afriku gdje su državni udari još uvijek relativno česta pojava, ali poprilično i za Burkinu Faso, zemlju koja je prošla veliku transformaciju, nažalost nizbrdo...

Burkina Faso je do ne tako davno bila jedna od onih afričkih zemalja koja se mogla pohvaliti činjenicom da je se ne spominje u međunarodnim medijima - što je, kad govorimo o Africi, često dobra stvar, jer u fokusu su zemlje s najvećim problemima kao što su Somalija, Nigerija, Južni Sudan, Etiopija, Srednjoafrička Republika, Mali, Libija...

Nekoć je Burkina Faso bila simol afričkog neo-kolonijalističkog otpora i snažan faktor u afričkoj borbi za socijalistički ustroj koji se od početka miješao s potrebom nacionalnog oslobođenja. Jasno, u vrijeme Hladnog rata znatan dio afričkih pokreta za oslobođenje gravitirao je prema socijalističkom bloku, a prijatelje su pronašli u SSSR-u, Kubi, Jugosloaviji i drugim komunističkim zemljama tog vremena. Potpuno razumljivo, otpor je stasao na osnovama anti-kolonijalizma, ali afrički socijalizam uvijek je bio, recimo to tako, specifičan. Moglo bi se čak reći da je u neku ruku kao ideologija evoluirao u svojstvenim afričkim uvjetima, recimo poput kršćanstva koje se često stopilo s tradicionalnim vjerovanjima u nekakvu novu amalgamaciju.

Isto vrijedi i za socijalizam. Recimo Libija u u vrijeme Gaddafija je bila izuzetno unikatan primjer tog spajanja - socijalizam, Islam, afrički nacionalizam, panafrikanizam, zajedno s Gaddafijevim originalnim idejama koje je iznio u svojoj poznatoj "Zelenoj knjizi".

I u Europi je socijalizam brzo skliznuo u autoritarnu zonu, a Afrika, očekivano, nije bila iznimka.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.