Velika Britanija i ostale članice Europske unije imati će pravo odbiti socijalne povlastice europskim migrantima unutar Unije u idućih četiri godine. Britanska je vlada pozitivno reagirala na tu odluku i ostale prijedloge koje je dao predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. Britanski premijer David Cameron je našao istomišljenike u drugim europskim glavnim gradovima, uključujući Berlin. Njemački lokalni čelnici složni su da treba odbijati povlastice migrantima iz, primjerice, Rumunjske i Bugarske, na podjednak način kako to želi i londonski gradonačelnik. Sve veći broj europskih migranata želi udio iz njemačkih beneficija za nezaposlene, kao i povlastice za djecu i socijalnu sigurnost. Neki od njih su specijalisti za korištenje rupa u nacionalnom zakonodavstvu za socijalno blagostanje. Zadatak je njemačkih zakonodavaca da napokon zatvore te rupe, ali EU je odučila da ipak udari na slobodno kretanje radnika, što dovodi Europsku uniju u poveći rizik svog temeljnog smisla.
Cameron i Tusk su pregovarali o amandmanima na ugovor koji regulira britansko članstvo u Europskoj uniji. Kao i u mnogim drugim članicama Unije, u Britaniji raste snažno protivljenje britanskom članstvu u Europskoj uniji. Cameron favorizira članstvo, ali je također obvezan održati nacionalni referendum do kraja ove godine ili najkasnije početkom 2017. o tome da li Ujedinjeno kraljevstvo treba ostati dijelom Europske unije. Istovremeno, pokušava redefinirati britanski odnos s Europskom unijom, kako bi umanjio oporbu prema svom stavu.
Prijedlog sporazuma je sklopljen 2. veljače i, kao i svi drugi međunarodni ugovori, diplomatskim jezikom pokušava zaobići čvrste i jasne izjave. Međutim, također ga moraju prihvatiti sve europske države članice, a neki detalji, posebice postepeno rušenje beneficija europskim migrantima, i dalje su predmet pregovora.
Sama suština dogovora nije sasvim jasna, osim da se radi o pokušaju sprječavanja Brexita. S druge strane, protivnici članstva u Europskoj uniji imaju jasne stavove. Oni žele održati britanski suverenitet i žele pravo da Britanija odbije ili ignorira europske regulacije kada britanska vlada i parlament ne smatraju te odredbe valjanima ili pogodnima za Otok. Drugim riječima, žele da vladaju sami sobom na suveren način, te da parlament Britanije bude vrhovni i neosporan zakon zemlje. Druga pitanja koje naglašavaju protivnici članstva u Europskoj uniji su ponešto složenija. Načelo suvereniteta, međutim, jest kritično, ne samo za protivnike članstva, već i za podupiratelje koji žele da Velika Britanija ostane dijelom Europske unije, ali koji žele značajno suziti moć Bruxellesa u svojoj zemlji.
Ipak, zbog načela supsidijarnosti, Britaniji se neće dozvoliti da unilateralno odbije zakonodavne odredbe Europske unije. Ipak, ako 55 posto bloka parlamentarnih zastupnika izglasa nepovjerenje dijelu zakona, Europsko vijeće će raspraviti zakonski prijedlog, promišljanja i posljedice te odredbe. Ali, tih 55 posto mogu započeti promišljanje Europskog vijeća samo ako će zastupnici dati razumni prijedlog, iako se nigdje ne detaljizira što se pod tom fascinantnom frazom misli. Teško je zaključiti da li ova pravna fraza ima malo ili puno značaja u istinskom procesu. Bez obzira na pomalo bizarnu frazeologiju, činjenica jest da se Velikoj Britaniji neće omogućiti da jednostavno odbaci zakonski prijedlog donesen u Europskom parlamentu. To više znači da je potrebno uvjeriti druge parlamentarce u Europskoj uniji da se ne slože sa zakonskim prijedlogom, što bi potom dovelo Europsko vijeće u poziciju da odluče da li će dalje pokrenuti aktivnosti ili ne. Posljedično, britanski parlament neće imati suvereno pravo iznad europskog zakona, a pitanje je da li će 55 posto parlamentaraca iz EU članica biti sposobno srušiti volju Vijeća. Napokon, moć odluke leži u Vijeću, a ne u parlamentima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
