Često se među teoretičarima zavjere spominje skupina Bilderberg, ali prema sastavu i djelovanju daleko je veća moć političkog i korporativnog lobiranja kroz Red podvezice (Order of the Garter). Ovaj moderni viteški red osnovao je Edward III. još 1348. da bi postao danas najprestižniji britanski red, iako je po rangu niži od vojnog Viktorijinog križa i Križa sv. Jurja. Svi članovi Reda Garte biraju se isključivo prema željama britanskog suverena. Članstvo je ograničeno na suverena, Princa od Walesa, te ne više od 24 članova. U njemu sudjeluju i tzv. supernumerariji a to su članovi britanske kraljevske obitelji i strani monarsi. Novi članovi se uvijek najavljuju na Jurjevo, kada se slavi svetac zaštitnik reda.
Red Garte je zapravo najvidljiviji oblik političkog, elitnog, kulturnog i financijskog usmjerenja britanske kraljevske obitelji. Prema nizu ustavnih dokumenata koji čine skup nepisanog britanskog ustava, današnja kraljica Elizabeta II. ima svoju vladu, ali njome ne upravlja (engleski, she reigns, but does not rules). Od nje se očekuje nepristranost, uravnoteženost, simboličnost ujedinjenosti britanskog otočja i Commonwealtha, te potpuna predanost dužnosti suverena. Za razliku od mnogih drugih europskih monarha, krunidba se ne obavlja u parlamentu već u katedrali, nakon što se budući kralj ili kraljica pomaže svetim uljem. Na taj način je engleski vladar poseban jer je obvezatan prema narodu i prema Bogu, te ne može odstupiti s prijestolja osim abdikacijom koja za sobom nosi i egzil.
Britanskoj kraljici pomaže niz ureda i savjetnika, ali ona sama nema drugog oblika djelovanja osim kroz viteške redove koji su pod njezinom ingerencijom. Neki redovi su opći i puni lordova, kao što je Red britanskog carstva (Order of the British Empire, OBE), kojim se odlikuju brojni odličnici u društvu i čime oni dobivaju mogućnost ulaska u britanski Dom Lordova. Ali, Red Garte je nešto posebno, jer kraljica sama bira njezine članove po vlastitom nahođenju.
Njih ipak predlažu drugi članovi. Svaki član može predložiti devet kandidata, od kojih trojica moraju imati položaj grofa (earl) ili više, trojica položaj baruna ili više, te trojica položaj viteza ili više. Kraljica potom bira koliko je potrebno kandidata za popunjavanje konačnog broja Reda i nije obvezna izabrati one koji dobe najviše nominacija. Od 18. stoljeća, suveren je birao na prijedlog vlade, ali nakon sporazuma 1946. s premijerom Clementom Attleejem i vođom oporbe Winstonom Churchillom, monarh može sam birati članove.
Uz 24 člana, dolaze i supernumerariji, odnosno kraljevski vitezovi i dame Garte, koji pripadaju kraljevskim obiteljima. Tako su danas supernumerariji svi članovi uže kraljičine obitelji, a od stranih monarha u Garti su Veliki vojvoda Jean od Luksemburga, danska kraljica Margarethe II., švedski kralj Carl XVI. Gustav, španjolski kralj u miru Juan Carlos, nizozemska kraljica u miru Beatrix, japanski car Akihito, norveški kralj Harald V. te španjolski kralj Felipe VI.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.