Diplomatska vještina stoljećima je ostala većim dijelom skrivena od javnosti. Prekriveni velom tajnosti, sastanci političke prirode odvijali su se u dvorovima, kurijama i plemićkim kućama, gdje se razvijala politika i stjecao put djelovanja u tek začetim oblicima moderne nacionalne države. Takva je 'tiha diplomacija' bila prisutna sve donedavno, iako su mnoge međunarodne konvencije zabranjivale 'tajne ugovore' sklopljene u ime vlade pojedinih država. No, u današnjem globalnom informacijskom društvu tišina diplomatske djelatnosti je onemogućena: Nova informatičko-komunikacijska tehnologija ne samo što uvelike može promijeniti model aktualnih demokracija na kugli zemaljskoj, već uvelike ugrožava politički poredak temeljen na teritorijalnosti i zadanim normativnim okvirima poretka, kakve odnose poznajemo od Westfalskog mira do pada Berlinskog zida 1989. godine.
Ipak, i moderna diplomacija ima ponešto iz starijih vremena. Nekoć donositelji odluka, danas razne inačice takozvanih 'elitnih' društvenih pokreta djeluju kao akteri u međunarodnim političkim odnosima, ali i kao pronosioci novih ideja i 'napredaka' u društvu. S obzirom na to je kroz 20. stoljeće, pa i danas, u međunarodnom sustavu vidljivo djelovanje: (a) starih aristokratskih udruga i redova, koji svoj utjecaj ostvaruju putem staleških pravica zadržanih u monarhijama ili u onim državama koje imaju zakonska pravila o plemstvu, ili putem Katoličke crkve; (b) samoprozvanih viteških i drugih redova, koji nemaju staleških pravica, ali barem od Američke i Francuske revolucije su utjecajni u javnosti preko lobističkih i financijskih krugova. U najnovije doba, popularna, ali i politička javnost bruje o raznim 'teorijama zavjera', političkoj, društvenoj i kulturnoj moći tih organizacija te se pojavljuje niz književnih, publicističkih i filmskih djela koji tematiziraju novootkrivena saznanja ili uvjerenja o skupini Bilderberg, slobodnim zidarima, Vatikanu, Sionskom prioratu, iluminatima, templarima, društvu Skull and Bones i tako u nedogled.
Ime 'tajno društvo' je preopćenito i izdvojeno od relevantnog tumačenja: naposljetku, svaka nevladina organizacija, pa i same vlade, imaju određene državne, poslovne ili aktivističke tajne, pa bi logičnim slijedom mogli zaključiti da je i ministarstvo obrane tajno društvo. Iako ih smatramo jednostavno 'društvima s tajnom', zbog uvjeta članstva, djelovanja i utjecaja, možda je najbolje ime 'elitne organizacije'. Uostalom, sama moć tih organizacija često proizlazi iz elitizma njihovih članova. Elitna je organizacija u tom smislu u javnosti introvertna nevladina organizacija u kojemu većina članova pojedinačno igra relevantnu ulogu u političkom, društvenom i ekonomskom životu u pojedinom društvu, a koje postavlja određena ograničenja ulaska u članstvo i strogo propisuje uvjete djelovanja svojih članova.
Moderna diplomacija zasniva se na Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima, koja je stupila na snagu 24. travnja 1964. Pedeset godina nakon njezinog stupanja na snagu, 187 država stranke su ove Konvencije. Ova je Konvencija u potpunosti odraz modernog doba, s poštivanjem suverene jednakosti država, ciljeva i načela Povelja Ujedinjenih naroda. Ona ujedno podsjeća da od davnih vremena narodi svih zemalja priznaju status diplomatskih agenata. Konvencija opisuje sve oblike odnosa, ali se ne dotiče same diplomatske tehnike slobodnog tumačenja svoje uloge. No, mnogi uviđaju da je Konvencija donesena u drugom vremenu, te da su u svijetu nastupile velike promjene, koje utječu i na samu diplomaciju.
Globalizacija je nametnula novosti koje su promijenile sam tijek diplomatske djelatnosti. Globalizirana vanjska politika sada ne obuhvaća samo ministarstva vanjskih poslova. Tu su uključena i vladina ministarstva, a diplomati moraju računati na stalni dijalog s partnerima i dionicima među kojima su mediji, kulturni djelatnici, akademska zajednica, civilno društvo, nevladine organizacije, područje znanosti i tehnologije, poduzetništva i drugi. Profesionalni diplomati se ne bave više samo mirom i sigurnošću te bilateralnim sporazumima. Oni moraju paziti na detalje, graditi mreže, sklapati gospodarske sporazume, voditi javnu diplomaciju, stvarati imidž zemlje, održavati vezu s nevladinim odličnicima, obavljati konzularne poslove, širiti obrazovanje, znanost i tehnologiju. U svemu tome pomaže im i brzina kojom se širi ICT. Možemo također reći da se posredstvom elitnih organizacija ovakav tijek diplomatske djelatnosti već obavljao, samo nije bilo svijesti o njoj kakva danas postoji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
