Strateško puštanje informacija: Što se krije iza priča da SAD vrši pritisak na Kijev da počnu pregovarati s Rusima?
U trenutku dok se čeka možda i najveća bitka od početka rata u Ukrajini, ona za grad Herson, glavni grad istoimene regije, jedini regionalni centar kojeg su ruske snage zauzele nakon 24. veljače, sve se češće priča o mirovnim pregovorima - ali nitko ne pregovara. Može li se reći da je napredak da se uopće spominju mirovni pregovori? Možda, ali treba vidjeti tko ih spominje, u kojem kontekstu i zašto baš sada.
I među najvećim javnim podupirateljima Kijeva mnogi bi odahnuli da dođe do smirivanja, da rat bar malo utihne, bar do proljeća, ali malo tko od njih će to reći javno, jer će se svaki poziv na mir tretirati kao neka anti-ukrajinska retorika. Ipak, ako se posluša glas europske ulice ona većinom osuđuje rusku invaziju na Ukrajinu, ali u isto vrijeme diže glas protiv slanja oružja, protiv mjera za koje se percipira da u ovom trenutku produljuju rat.
I zaista, može se argumentirati da je zaista tako. Rusiji nipošto ne ide najbolje, ali ona može po potrebi i ponovno aktivirati još jednu svoju "djelomičnu mobilizaciju" pa će se na ukrajinskom frontu pojaviti još nekoliko desetaka tisuća novih vojnika. Možda nisu motivirani za borbu koliko Ukrajinci, zapravo definitivno nisu. Možda ih se negdje besćutno baca u akcije gdje imaju ulogu topovskog mesa, ali opet će dolaziti novi i broj mrtvih će na obje strane samo rasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.