Strahovi opet eskaliraju hodnicima Bruxellesa: Hoće li Europa ostati sama suočena s egzistencijalnim prijetnjama i vlastitim paranojama, i tko je zapravo "greška u sistemu" s druge strane Atlantika?
Francuski povjerenik za EU poslove, Thierry Breton, ovog tjedna se iznenada sjetio što je čuo da bivši, tada aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump priča za vrijeme Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Prema Bretonu Trump je tada u privatnosti poručio nedvosmisleno najvišim EU dužnosnicima, da Amerika neće braniti Europu u slučaju da Europa bude napadnuta. Breton tvrdi da je izjavu direktno dao šefici EU komisije, Ursuli von der Leyen. Trump je također poručio, prisjeća se Breton, da je "NATO mrtav" te da će SAD izaći iz NATO-a, a od Njemačke je tražio da SAD-u vrati dug od 400 milijardi USD koje navodno Berlin duguje SAD-u za troškove obrane.
Jeli ovo Trump zaista sve rekao? Svakako zvuči kao nešto što bi Trump rekao. Zapravo toliko zvuči kao Trumpove izjave da čak i da nije to rekao teško da bi danas išta od spomenutog opovrgnuo jer bi i njemu zvučalo kao idealan fragment njegove prepoznatljive retorike!
Dakle, pođimo od pretpostavke da je rekao sve što je rekao. Valja se malo prisjetiti stanja američko-europskih odnosa u to vrijeme. Europa je generalno bila u dubokom strahu da će doći do općeg rašivanja transatlantizma, što je jedna od glavnih europskih paranoja, odnosno paranoja aktualnog izdanja europske vlasti s fokusom na liberalizam i slobodno tržište. Aktualna europska elita ne može ni zamisliti europsku egzistenciju bez zaštite SAD-a. Riječ je o paranoji i načinu egzistiranja uopće koji je dio Europe usvojio nakon Drugog svjetskog rata, odnosno još od početka Hladnog rata. Kroz desetljeća hladnoratovske retorike prihvaćeno je stajalište da je SAD garancija opstanka ovakve Europe, odnosno da će je u protivnom napasti i porobiti hegemonije s Istoka, u prvom redu Moskva.
Sinonim za Moskvu kroz skoro cijeli Hladni rat bio je Staljinov SSSR iako Jozefa Staljina nema od 1953. godine. Ali paranoja je ostala. O tome je dosta zadnjih godina govorio i Vladimir Putin. Jasno, sve njegove opservacije postale su ništavne nakon ruskog napada na Ukrajinu - ili možda nisu? Kako za koga. Onaj dio Europe koji je godinama bio u strahu od Moskve sad je doživio manifestaciju svojih najvećih strahova.
I ta Europa - a govorimo o Europi koja je generalno jako blizu polugama vlasti, ne nužno narodu - sad još i više vidi SAD kao esencijalnog saveznika bez kojeg dugoročno nema ni europske slobode. Takva Europa je stoga danas još i kudikamo više spremna izlaziti Americi u susret, bilo da je riječ o kupnji skupog američkog plina, potpunom preslikavanju američke politike prema izraelsko-palestinskom sukobu, ili recimo pitanju deklariranja Kine kao ozbiljne političke i ekonomske prijetnje (iako je to još jedan element europskog ekonomsko-suicidalnog ponašanja).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
