Strah od Wagnera na istoku i zapadu: Zar je Prigožin zaista planirao zarobiti Šojgua i Gerasimova u Moskvi? A sada od njega strepi i Vilnius kojeg će NATO braniti, ali kako? I je li zato Lukašenko hitno trebao nuklearno oružje?

Komadići mozaika cijele priče o Wagnerovoj pobuni vjerojatno će se još dugo skupljati i sastavljati, ali informacije definitivno pristižu iako je teško reći koje su točne, a koje ne. Utvrđeno je tek nekoliko činjenica. Da su Wagnerove snage protutnjale kroz Rusiju i stigle relativno blizu Moskve u subotu. Dostupni narativ nam kaže da je Lukašenko zatim "cijeli dan" proveo na telefonu s Prigožinom te ga, uz veću dozu psovki, kako tvrdi sam bjeloruski predsjednik, uspio uvjeriti da odustane od marša na Moskvu jer, opet kako tvrdi, bi ga ruska vojska "zgazila kao kukca".

Po tome ispada da je ruska vojska u svakom trenutku i mogla izbrisati Prigožina i njegove Wagnerovce, ali nije htjela zbog - a tu se u priču uključuje i sa svojim ranijim informacijama Putin - da bi se izbjeglo krvoproliće?

A što je s nekoliko ruskih vojnih zrakoplova koji su srušeni od strane Wagnera? Nije li to već samo po sebi bio i više nego dovoljan razlog da se "izbriše Wagnerovce"? Službena priča, odnosno ono što smo do sad primili, ima rupa, ponegdje smisla, ali i dosta nelogičnosti.

Očito je da je na snazi propagandna sanacija štete. Ali nitko do sad nije dao konkretne odgovore na pitanje što je točno bio konačni cilj Wagnerovaca? Ući u Moskvu i izvesti državni udar? Jer tijekom popodnevnih sati u subotu tako je zaista i izgledalo, pogotovo kad su počele stizati vijesti da gotovo nigdje ruska vojska ne pruža otpor Wagnerovim snagama. Rečeno je da su zabilježeni neki manji okršaji u regiji Voronjež, no čini se da se to uvelike svelo na Wagnerovo razbijanje brzo postavljenih blokada.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.