Strah od Wagnera na istoku i zapadu: Zar je Prigožin zaista planirao zarobiti Šojgua i Gerasimova u Moskvi? A sada od njega strepi i Vilnius kojeg će NATO braniti, ali kako? I je li zato Lukašenko hitno trebao nuklearno oružje?

Komadići mozaika cijele priče o Wagnerovoj pobuni vjerojatno će se još dugo skupljati i sastavljati, ali informacije definitivno pristižu iako je teško reći koje su točne, a koje ne. Utvrđeno je tek nekoliko činjenica. Da su Wagnerove snage protutnjale kroz Rusiju i stigle relativno blizu Moskve u subotu. Dostupni narativ nam kaže da je Lukašenko zatim "cijeli dan" proveo na telefonu s Prigožinom te ga, uz veću dozu psovki, kako tvrdi sam bjeloruski predsjednik, uspio uvjeriti da odustane od marša na Moskvu jer, opet kako tvrdi, bi ga ruska vojska "zgazila kao kukca".

Po tome ispada da je ruska vojska u svakom trenutku i mogla izbrisati Prigožina i njegove Wagnerovce, ali nije htjela zbog - a tu se u priču uključuje i sa svojim ranijim informacijama Putin - da bi se izbjeglo krvoproliće?

A što je s nekoliko ruskih vojnih zrakoplova koji su srušeni od strane Wagnera? Nije li to već samo po sebi bio i više nego dovoljan razlog da se "izbriše Wagnerovce"? Službena priča, odnosno ono što smo do sad primili, ima rupa, ponegdje smisla, ali i dosta nelogičnosti.

Očito je da je na snazi propagandna sanacija štete. Ali nitko do sad nije dao konkretne odgovore na pitanje što je točno bio konačni cilj Wagnerovaca? Ući u Moskvu i izvesti državni udar? Jer tijekom popodnevnih sati u subotu tako je zaista i izgledalo, pogotovo kad su počele stizati vijesti da gotovo nigdje ruska vojska ne pruža otpor Wagnerovim snagama. Rečeno je da su zabilježeni neki manji okršaji u regiji Voronjež, no čini se da se to uvelike svelo na Wagnerovo razbijanje brzo postavljenih blokada.

Lukašenko tvrdi da bi Prigožin bio izbrisan s lica zemlje da je krenuo korak dalje prema Moskvi. Na koliko koraka, odnosno kilometara bi se to dogodilo? I što nam to onda govori o Rostovu na Donu? Je li to pobunjenički grad pun državnih izdajnika?

Odgovora će svakako biti manje nego je pitanja, a ne bi čudilo da neke teme u Rusiji postanu tabu, baš kao što se odnosi i na propitkivanje tzv. specijalne vojne operacije.

No, neki izvori tvrde da znaju što je Prigožin planirao tog dana. Ali postoji problem. Svi ti izvori su velike zapadne publikacije koje nisu baš objektivni pratitelji rata da bi se njihove informacije moglo uzeti kao eventualnu istinu. Ovo su trenuci kad se u priču koja je još poprilično misteriozna ubacuju novi detalji koji su možda namjerno plasirane neistine da bi se stvorila panika ili konfuzija.

Primjerice, američki The New York Times objavio je da je ruski general Sergej Surovikin, donedavno glavni čovjek za rat u Ukrajini (danas zamjenik), znao da će Prigožin izvesti pobunu. Time se sugerira da je ruska vojska prožeta "Wagneristima" i da je možda samo pitanje dana kada će jedan od njih pokušati srušiti Putina iz blizine.

Ali ako je tako, zašto se 5. kolona nije digla u subotu navečer u Moskvi ili još konkretnije - u Kremlju? Ako je ima, tad je trebala biti aktivna i provesti državni udar do kraja. U takvom scenariju Prigožin ne bi bio pregažen jer bili bi pregaženi s leđa oni koji su trebali pregaziti njega!

A možda je Lukašenkov poziv stigao prije nego je naredba izdana petoj koloni (pod uvjetom da ona zaista postoji)? Takvih spekulacija sad već ima puno, no idemo s nekim konkretnim tvrdnjama (koje isto mogu i ne moraju biti točne). Danas imamo izvješće američkog lista The Wall Street Journal - koji se poziva na izjave pojedinih neimenovanih zapadnih dužnosnika - u kojem se navodi da je Prigožin imao plan zarobiti dvojicu najviših ruskih vojnih dužnosnika, ministra obrane Sergej Šojgua i šefa glavnog stožera Valerija Gerasimova.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.