Prije stotinjak godina na samom kraju prosinca 1916. godine otrovan je, upucan i pretučen Grigorij Jefimovič Rasputin (1872.-1916.), proslavljen duhovnik čija ga je sposobnost zdravstvenog izlječenja ruskoga princa Alekseja dovela do vrhovnog mistika na dvoru Romanovih. Sve veći utjecaj ovog legendarnog svećenika naposljetku je dovelo do njegovog ubojstva.
Rasputin je rođen 1872. godine u sibirskom mjestu Pokrovskoje u seljačkoj obitelji. Njegovo ograničeno obrazovanje ostavilo ga je bez posebne mogućnosti pismenosti. Već u ranim godinama je bio proglašen razvratnim, pa su uz njegovo pravo ime Grigorij Jefimovič Novih dodali nadimak Rasputin, što na ruskom znači 'razvratan'. U svojoj osamnaestoj godini, Rasputin je prišao vjerskoj sekti Hlisti, koja je propovijedala uvjerenje da se najbliži odnos s Bogom može ostvariti suzdržavanjem od seksualnih odnosa. Rasputin se oženio u svojoj 19. godini života s Proskovijom Fjodorovnom, koja mu je rodila četvero djece. Nesretan, Rasputin je napustio svoju ženu i počeo putovati, pri čemu je posjetio Grčku i Jeruzalem, gdje je stvorio imidž svetog čovjeka.
Vrativši se u prijestolnicu Petrograd, Rasputin se 1903. susreo s biskupom Saratova Hermogenom. Kako je u to vrijeme dvor Romanovih bio obilježen misticizmom, Rasputina je Hermogen preporučio dvije godine kasnije kao dvorskog svećenika. Međutim, Rasputinov uspon na dvoru bio je uspješan tek kada je spasio princa Alekseja od trajnog gubitka krvi uslijed prinčeve hemofilije. Ondje gdje su svi drugi bili neuspješni, Rasputin je uspio zaustaviti Aleksejevo krvarenje, najvjerojatnije putem hipnoze, te je time stekao reputaciju mističnog liječnika na čemu su mu vječno bili zahvalni car Nikolaj i carica Aleksandra. Rasputin je pazio da se njegov mistični apel ne izgubi, iako je imao značajan seksualni apetit van samoga dvora. Uskoro je postao poznat po svojim susretima sa ženama koje je 'liječio' seksualnim kontaktom.
Car Nikolaj je, uslijed Rasputinovih seksualnih skandala, isprva istjerao 'ludog monaha' s dvora, ali je utjecaj njegove žene Aleksandre bio jači, te je ona spriječila Rasputinov odlazak. Stoga su Nikolaj i Aleksandra zabranili davati izvješća o Rasputinovom ponašanju, te je carica Aleksandra osobito kažnjavala kritiku dvorskog prijatelja. Podjednako su se zabranile vijesti o princu Aleksandru niti se javnosti davala vijest kako je Rasputin spasio prinčev život, no upravo je ta tajanstvenost i općenita raskalašenost monaha dovela do brojnih tračeva u javnosti.
Rasputinov se utjecaj na dvoru nastavio sve do Prvog svjetskog rata. Aleksandra je uzimala njegovo mišljenje o brojnim političkim pitanjima, a Rasputin je bio općenito pristupačan za davanje savjeta, između ostalog i o ruskoj vojnoj strategiji, iako se njegovi savjeti nikada nisu pokazali naročito dobrima. U jednu je ruku Rasputinovo prisustvo ipak bilo dobro za cara, iako je općenito štetio javnoj percepciji Ruskoga Carstva i dinastije Romanov. Vojni porazi su se često prikazivali ruskoj javnosti kao pogubni utjecaj Rasputina, pa se kritika maknula osobno s cara Nikolaja. No, car je potom donio odluku za smjenom velikog vojvode Nikolaja, svog strica, te osobno preuzeo zapovjedništvo nad vojskom. Katastrofa je bila iza ugla. Ne samo da se car time izravno povezao s neuspjesima na fronti, nego je uslijed nedostatka uprave u zemlji politička pitanja ostavio u rukama carice i Rasputina, kao i premijera Borisa Strumera koji se klanjao caričinim željama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
