Granica između Turske i Sirije kod Suruca je postala svjetski poznata. Dječje igračke se ne mogu prenijeti preko granice, ali je zato neograničeno moguć prelazak novca, oružja i sumnjivih osoba. Takva je praksa 20. Srpnja dovela do samoubilačkog bombaškog napada. Oko tri stotine mladih ljudi, većinom sveučilišnih studenata povezanih s Federacijom socijalističkih udruženja mladih, napadnuto je na njihovom putu u potpori obnove Kobanije. Bomba je eksplodirala tijekom tiskovne konferencije. Trideset i jedna osoba je poginula, a 104 su ranjene. Ovaj događaj svakako je zaprepastio tursku javnost, ali je postavio i neugodna pitanja turskim vlastima.
U turskim gradovima došlo je gotovo istog trenutka do prosvjeda zbog masakra, a snažne optužbe uslijedile su iz političkih krugova. Premijer Ahmet Davutoglu pozvao je sve oporbene stranke da se pridruže izdavanju zajedničke deklaracije protiv terorizma, te naglasio da prve indikacije govore da se radi o napadu Daeša (ISIL). Značaj njegovog govora jest u tome što po prvi puta turski državni dužnosnik optužuje Daeš bez povezivanja krivnje sa sirijskim režimom. Oporbena Republikanska narodna stranka (CHP) i Narodna demokratska stranka (HDP) optužili su vladajuću Stranku pravde i razvoja (AKP) za mogućnost što je do napada uopće došlo. CHP smatra da je do incidenta došlo zbog politike AKP-a prema Siriji, vođenoj i posredstvom Nacionalne obavještajne organizacije (MIT). CHP je također zatražio ostavke šefa MIT-a i ministra unutarnjih poslova.
HDP je u izjavi naglasila da su dužnosnici koji su umiljato gladili glavu Daeša sudionici ovakvog barbarizma, te izjavili da se ne treba tražiti počinitelje masakra, već da su odgovorni oni koji danas vode politiku. Stranka nacionalističke akcije je propitala motive žrtava, te smatra da ciljevi i metode onih koji su napustili Istanbul za Suruc nisu bili jasni i etički. Takvi nacionalistički stavovi u skladu su s antikurdskim nacionalističkim izričajem, ali i s turskim realnim i klasičnim državnim mentalitetom, koji ne mari previše za ljevičarske žrtve.
Turska vladajuća elita pokušava prikazati napad u Surucu kao odmazdu za tursku borbu protiv Daeša. Naime, napad se dogodio nakon što su izvedene redarstvene operacije protiv pobornika Daeša. Radilo se o planiranim policijskim operacijama koje su bile odgovor na sve žešće optužbe protiv AKP-a i njihovog blagog stava prema Daešu, a posebno nakon što je Ankaru posjetio umirovljeni američki general John Allen. Pitanje da li je ovaj napad zapravo bila odmazda došlo je kao naručena turskoj vladi, jer je time zaradila političke bodove a ujedno skinula sa sebe sumnju u odlučnost borbe protiv Daeša.
Opozicija sumnja u takvu odlučnost. Naime, u turskoj javnosti se raspravlja o podacima da je policija u istočnim turskim provincijama dobila informaciju da je Daeš prokrijumčario osam bombaša samoubojica iz Raqqe u Tursku. Dvije žene među njima stigle su već 8.lipnja u selo Haci Veli, a šest ostalih terorista infiltrirani su u Tursku pet dana prije samih napada. Stoga se politička oporba pita zašto se takvi obavještajni podaci nisu upotrijebili za veće sigurnosne mjere. Dodatnu sumnju daje i ispitivanje 21 osobe koji su zadržani u policiji zbog sumnje da su organizirali prijelaz militanata iz Iraka i Sirije u Tursku. Oni su uhapšeni deset dana prije bombaškog napada, ali je samo jedan od njih zadržan u policiji. Ostali su pušteni na slobodu.
Turski komentatori sa svih strana ipak smatraju da će Ankara pojačati svoj stav prema Daešu čvrstim mjerama u političkom, vojnom i ideološkom smislu. Zašto bi ona to napravila kada do sada nije činila ništa posebno što bi naštetilo Daešu? Razlog je poznat već neko vrijeme. Turska vlast želi prodrijeti u Siriju i napraviti obrambeni teritorijalni pojas čime bi izbacila kurdsku volju da napravi isto. Stječe se dojam da turska vlada želi napraviti dojam da nema alternative stvaranju takvog pojasa koji bi bio napučen sirijskim oporbenim snagama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
