Njemačka sigurnosna služba BND (der Bundesnachrichtendienst) povećala je svoj fokus na cijeli Balkan, a osobito na Bosnu i Hercegovinu. U suradnji s drugim regionalnim službama, BND nastoji ojačati suradnju po pitanju sigurnosti, a osobito na temelju rastućih islamističkih prijetnji u ovoj regiji. Bosna i Hercegovina je i tu u glavnom fokusu zanimanja, ne samo zato što se radi o jednoj od najpodjeljenijih zemalja balkanske regije. Upravo u BiH najviše ulažu zemlje Perzijskog zaljeva, prije svega Saudijska Arabija. Klasična se priča stoga nastavlja: zemlja koja je politički saveznik Europe i Sjedinjenih Država je ujedno i država od koje se treba braniti i protiv koje djeluju europske sigurnosne službe. Shizofrenija zapadnih vlastodržaca tu ne prestaje: tridesetak boraca Daeša vratilo se nekim čudom iz Sirije u svoje domove u BiH bez pretjeranih poteškoća, a međunarodne strukture u BiH pritom nisu dale nikakvog posebnog upozorenja.
Saudijci su uložili mnogo novaca u BiH, šireći radikalne oblike i razumijevanja islama, posebice onog vehabitskog usmjerenja. Posljedično, niti jedna europska zemlja nije dala toliko boraca kao BiH u odnosu na broj stanovnika. Pretpostavlja se da je iz BiH otišlo preko tri stotine boraca u terorističke skupine u Siriji i Iraku. Neki od njih su se značajno popeli na hijerarhijskog ljestvici. Bajro Ikanović je postao zapovjednikom jednog od najvećih kampova za obučavanje boraca Daeša u sjevernoj Siriji, dok je Nusret Imamović postao jednim od vođa Fronta al-Nusra. Osim toga, BiH je moguća nova ruta izbjeglica preko Balkana (iako je zemljopisno ta putanja sasvim nelogična s obzirom na planine i rijeke koje tvore tvrde granice prema Hrvatskoj).
Razumijevanje selefijskog, vehabijskog i tekfirskog ideološkog okvira u BiH je u središtu zanimanja zapadnih špijuna. No, to nisu intelektualna shvaćanja, već se ti okviri koriste kao instrumentalizacija islama od strane određenih pojedinaca i skupina koje imaju jasne političke ciljeve. Islam se pokušava dekontekstualizirati i svesti na zajednički islamski izričaj bez obzira na povijest i zemljopisno područje lokalne islamske zajednice. Ali, jedna je stvar sagraditi džamiju saudijskim novcem, a sasvim je druga što se u tim džamijama govori. U BiH, kao i u drugim balkanskim zemljama, glavni narativ se veže uz lokalne teme dok se minimalan broj poruka šalje o međunarodnim temama. Radikalne ideje stižu putem alternativnih novina i elektronskih medija, interneta i društvenih mreža, te prevođenjem arapske literature.
Srećom, Islamska zajednica u BiH odlučno pokušava prevladati radikalni saudijski izričaj, a i većina muslimana je protiv takvih ideja. Muslimanske zajednice na Balkanu gaje duboke tradicije koje ih smještaju u pluralistička društva, zajedno s autohtonim tradicionalnim islamskim praksama vezanim za sufijsko učenje. Oni temelje islamsku tradiciju na sunizmu, hanafijskom mezhebu i fikhu, maturidskom učenju, sufijskim redovima, osmanskoj kulturi, islamiziranim običajima iz predislamskog vremena, razumijevanju modernog islama, institucionalizaciji islama isključivo kroz Islamsku zajednicu, te praksu islama u sekularnoj i komunističkoj državi. Te ideje, prakse i običaji su pod prijetnjom novih mladih teologa izučenih u arabijskim zemljama. Oni promiču ekstremističke ideje poput takfira i optužuju prevladavajuće islamske običaje i obrede kao nešto potpuno neprihvatljivo. Islamska je zajednica pokušala zaustaviti njihovo nadiranje, uspjela je dobiti službenu zabranu registriranja bilo koje organizacije koja koristi islamsko ime, a u Ustav Islamske zajednice je uključena fetva iz 1993. kojom se svaka islamska religijska ceremonija mora temeljiti isključivo na hanafijskoj školi islama.
Time je BiH zapravo napravila više od nekih drugih zemalja. Čudno je kako zapadne agencije tumače o prijetnjama samo u Bosni, a ne gledaju na Kosovo i Albaniju. Tamo je također vladala hanafijska škola, ali Islamska je zajednica institucionalno oslabila tijekom godina komunizma a obnova džamija vođena je isključivo saudijskim novcem. Većina albanskih muslimana sluša hodže koji su se obrazovali u saudijskim vehabitskim središtima. Nakon napada u Parizu, mnogo se govorilo o Balkanu kao izvorištu europskog terorizma. Naime, oružje koje se koristilo pripadalo je proizvodnji jugoslavenske vojske i postoje naznake kako je to oružje stiglo iz Bosne. Ali druge naznake govore o pošiljkama oružja iz Albanije.
Zapadne obavještajne agencije, međutim, ne mogu odgovoriti (kao ni regionalne vlade) zašto je dopušten povratak tridesetak terorista iz Sirije i Iraka koji nisu uhićeni niti ispitivani, već su pušteni većinom u vehabijska sela (koja se nalaze u okolici Jablanice, Bočinje, Gračanice, Sanskog mosta, Ključa, Ošva, Maglaha, Tuzle, Zenice, Sarajeva, i naravno u Maoči). Prema nekim međunarodnim proračunima, nekih 300 boraca otišlo je u Siriju i Irak, zajedno s istim brojem regruta iz susjednog Sandžaka. Oni koji se vraćaju predstavljaju radikaliziranu prijetnju bosanskoj i regionalnoj sigurnosti. Bosanski mediji većinom upiru prstom u vehabije. Otkako je Daeš započeo svoje krvave pohode, osvanulo je mnoštvo izvješća o vehabijskim i selefijskim zajednicama u Bosni, njihovoj potpori terorizmu, sudskim aktivnostima vezano za ljude koji su otišli na Levant, postojanje i djelovanje vjerskih zajednica izvan Islamske zajednice u BiH. Naročito su njemački mediji pisali o regrutacijama po Bosni i obučavanju terorista u kampovima u Donjem Vakufu, Zelengori, Bihaću i Maglaju, iako bosanskohercegovačka policija nikad nije pronašla te kampove.
Prijetnje postoje. U posljednjih tri godine, dogodilo se nekoliko napada: dva redarstvenika su poginula u Rajlovcu; napadnuta je policijska postaja u Zavidovićima; pokušaj terorističkog napada je osujećen u Janji. Policija je krajem 2015. godine uhitila jedanaest osoba zbog prijetnje terorističkog napada za Novu godinu. Prijetnje su upućivane političarima i vjerskim vođama. No, osnovno je pitanje imaju li takve prijetnje potporu u BiH? Naime, svi teroristi moraju imati neko sklonište, neku lokalnu infrastrukturu koja bi bila sposobna zaštititi identitete i pružiti sigurno utočište terorističkim ćelijama. Mnogi bi rado samo ukazali na vehabijska sela i doista postoje dokazi kako neki podupiratelji Daeša prebivaju među njima. No, druge vehabijske skupine su odvojene i nemaju poveznice s nacionalnim i međunarodnim događajima. Razina potpore ovakvim bandama je uvijek povezana s razinom lokalnog nezadovoljstva s vladom ili kad nastanu neke izvanjske prijetnje.
S obzirom na interes raznih multipolarnih sila, Balkan je sjecište ruskih, američkih, europskih i turskih zanimanja. Može se očekivati njihova međuigra a možda i proxy sukob u skorijoj budućnosti. Pojačan rad međunarodnih obavještajnih službi na Balkanu je samo uvod u zaplete koji mogu uvesti cijeli poluotok u nestabilnosti. Ukoliko se to dogodi, terorističke skupine mogu iskoristiti ovu mogućnost za svoje probitke, baš kao što to rade po Bliskom istoku i na afričkom kontinentu. Slijede sami domino učinci – bilo koji napad terorističke islamističke skupine na Balkanu imati će protunapad na muslimanske zajednice, koje će se potom organizirati u obranu. Sve to vodi znatnoj destabilizaciji Balkana, a s obzirom na njemačke interese nije nemoguće očekivati da se radi o pokušaju stvaranja determiniranog kaosa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
