Posljednji tjedni 2015. i početak 2016. godine obilježeni su izuzetno visokim stupnjem napetosti u Venezueli – zemlji s najvećom količinom naftnih izvora, tj. zaliha na kugli zemaljskoj. Zemlju Simona Bolivara potresaju nezapamćene političke, ekonomske i društvene napetosti. Venezuela je poznata kao država pučeva, sukoba, prevrata, nestabilnosti i drugih neugodnosti, no teško se pamti kada je zadnji put situacija bila ovoliko alarmantna.
Stanje je toliko uzavrelo da je zemlja na rubu građanskog rata koji može proključati bilo kojim nepromišljenim potezom nekog političkog aktera. Nije lako danas živjeti ili biti u Venezueli u bilo kojoj ulozi. Sudbina naroda i države je neizvjesna jer je država u dubokoj krizi.
Kriza u Venezueli zapravo traje od proljeća 2013. otkada je preminuo legendarni Hugo Chavez. Posljednja previranja ove zime su samo produbljivanje postojeće krize. Posljednje poglavlje krize je započelo u prosincu prošle godine kada je oporbena desnica predvođena Jesusom Torrealbom iz Okruglog stola za demokratsko jedinstvo (MUD) osvojila većinu na parlamentarnim izborima. Osvojili su 109 od 167 mjesta u parlamentu dok je vladajuća Ujedinjena socijalistička partija Venezuele (PSUV), predvođena Diosdadom Cabellom i predsjednikom Nicolasom Madurom, osvojila samo 55 mjesta.
Prvi put nakon 17 godina, 5. siječnja formiran je Nacionalni parlament (kongres) u kojem desnica ima većinu. Predsjednik kongresa je Henry Ramos Allup koji je pokazao odmah na početku kako će biti odlučan u namjeri da preuzme kontrolu nad zemljom u kojoj predsjednik Maduro ima dominantne ovlasti.
Već prvi dan u novim političkim uvjetima bio je turbulentan. Ispred zgrade parlamenta u Caracasu okupila se masa od oko stotinu ljudi koja je davala potporu novoizabranim zastupnicima. U isto vrijeme ispred zgrade predsjedničke palače Miraflores pojavila se druga i mnogo brojnija masa koja je isticala da se uspostavlja 'buržujski parlament'.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
