Sto‑postotni carinski malj i pedeset dana do "mira": Trumpova prijetnja Moskvi razotkriva logiku ekonomske ucjene, iskušava BRICS i gura svijet prema najširem trgovinskom ratu od Velike depresije
Bijela kuća je danas pretvorena u pozornicu rijetko viđene diplomatsko‑trgovačke ucjene: predsjednik Donald Trump objavio je da daje Moskvi točno pedeset dana da "zaustavi rat u Ukrajini" ili će Sjedinjene Države uvesti carine od sto posto na svaki proizvod iz Rusije – i, što je ključno, na robu iz svake države koja se usudi nastaviti poslovati s Kremljem. U svijetu gdje se sankcije odavno gomilaju, Washington sada prijeti takozvanim sekundarnim tarifama koje bi de facto kažnjavale pola planeta zbog neposluha (po sličnom ključu SAD već godinama održava brutalan embargo prema Kubi).
Trumpova prijetnja izrečena je u prisustvu glavnog tajnika NATO‑a Marka Ruttea, bivšeg nizozemskog premijera, koji je u Ovalni ured došao potvrditi "povijesni" paket oružja za Kijev. Shema je jednostavna i profitabilna za američku vojnu industriju: europske članice NATO-a kupuju američke sustave Patriot, rakete i streljivo, potom ih predaju Ukrajini, a Washington ubire punu cijenu u gotovini. Činjenica da će NATO formalno platiti račun omogućuje Trumpu da tvrdi kako nije riječ o "rasipanju novca poreznih obveznika", nego o unosnoj transatlantskoj transakciji (u prijevodu - dobro za Ameriku, loše za Europu).
Ultimatum je začinjen prijedlogom zakona senatora Lindseyja Grahama koji predsjedniku daje diskrecijsko pravo na tarife i do pet stotina posto prema svakoj zemlji "koja drži Putina u poslu". Takav bi "malj", kako ga Graham opisuje, mogao udariti ne samo ruski izvoz već i golemu trgovinsku arteriju kojom energetske sirovine teku prema Kini, Indiji, ali i u pravcu globalnog juga. Drugim riječima, Washington poručuje: ili ćete obustaviti posao s Rusijom, ili ćete riskirati gubitak pristupa najvećem potrošačkom tržištu na svijetu.
Za BRICS, blok koji se upravo proširio i obećava financijski poredak oslobođen dolara, to je egzistencijalni izazov. Brazilski predsjednik Lula oštro je poručio da "svijet ne traži imperatora", dok je Peking upozorio kako su tarife oblik prisile koji će samo ubrzati dedolarizaciju. Paradoks je očit: što je batina veća, to je motiv za bijeg iz američkog sustava snažniji. A ipak, realna ovisnost Kine i Indije o američkom tržištu čini njihovu odluku krajnje neugodnom.
Ekonomski institut Peterson već računa da bi sto‑postotne tarife, proširene na cijeli BRICS, srezale kineski BDP za nekoliko postotnih bodova i istodobno odvukle stotine milijardi iz same američke ekonomije do kraja mandata. Inflacija bi skočila, lanci opskrbe bili bi razmrvljeni, a svaka luka od Šangaja do Los Angelesa osjećala bi posljedice. No Trumpov izračun nije makroekonomski; on računa na političku paniku menadžera i bankara koji neće riskirati gubitak dolarskog prometa radi popusta na rusku naftu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
