Što je to speedrun? Internetska supkultura, naizgled posve trivijalna, epicentar je gotovo nadnaravne preciznosti, predanosti i refleksa

Internet je svojom pojavom, međusobnom interakcijom, stvorio i ogroman broj novih supkultura koje su se razvijale i još uvijek se razvijaju najčešće spontano, iz nekog interesa, ideja, ili pak naizgled sasvim nasumično. Internet za supkulturu može biti samo početna točka ili ona može vječno egzistirati samo "online", prepoznata od šire javnosti kao nešto novo i zanimljivo ili pak potpuno apsurdno i jedino sama sebi shvatljiva.

Ova o kojoj ćemo danas govoriti teško se može smjestiti. Svakako nije apsurdna, ali je veliko pitanje koliko će šira javnost u njoj vidjeti smisao iako smisao tu itekako postoji, i to radikalan smisao koji se tiče izdržljivosti, manijakalne predanosti, a sve to naizgled "bez potrebe".

Ljudi se vole natjecati, to je općepoznato. Izmislili smo brojne sportove s tim ciljem, ali ponekad će određena zajednica, naročito ako se pritom osjeća i donekle marginalizirana, sama sebi osmisliti izazove. Na sličnom temelju nastala je i supkultura na koju ćemo se osvrnuti - supkultura poznata pod nazivom "speedrun" (eng. brzi prolaz). O čemu je riječ? O ljudima koji igraju video igrice, nije bitno jesu li stare ili nove (češće su stare), a glavni cilj je završiti istu što prije.

I to je to? Pa ne zvuči (na prvu) kao nešto radikalno, a ni kao supkultura. Nije li to u neku ruku i cilj igranja? Završiti što prije? Osvojiti što više bodova? Pokazati svoje vještine? Da i ne. Cilj je (najčešće) stići što prije do kraja, ali tu postoji jedan element koji "speedrun" čini izuzetno intenzivnim "sportom".

Zamislimo ovakvu situaciju. Imamo skupinu ljudi koji igraju neku video-igru, recimo da je to originalni Super Mario iz doba (prvog) Nintenda. Njih 6 se nalazi u istoj prostoriji, kreću u isto vrijeme i prvi koji završi sve levele je pobjednik. Onaj s najvećom koncentracijom (i najdužim vježbanjem) će vjerojatno pobijediti. Drugi put možda neće jer će "zeznuti" negdje.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.