Prije stotinu godina završena je izgradnja najduže željezničke pruge na svijetu, Transsibirske željeznice, duge 9289 kilometara koja se i dalje širi. Ova glavna transkontinentalna ruska linija počinje u Moskvi, te prolazi kroz Jaroslavlj, Čeljabinsk, Omsk, Novosibirsk, Irkutsk, Krasnojarsk, Ulan-Ude, Čitu i Habarovsk, te najzad nakon osam dana putovanja stiže u Vladivostok. Ovo je glavna linija Transsibirske željeznice, ali ujedno postoji i Transmanđurijska željeznica koja skreće kod Čite prema Harbinu i Mudanjiangu u Sjeveroistočnoj provinciji u Kini, odakle se nastavlja poveznica prema Pekingu. Treća je trasa Transmongolska željeznica, koja prati Transsibirsku do Ulan-Udea na istočnoj strani jezera Bajkal. Od tamo željeznica skreće južno, prema glavnom gradu Mongolije Ulan Batoru, a potom dalje prema Pekingu.
Ova željeznica je promijenila tijek povijesti. Kad je sagrađena, po prvi puta je doista Moskva bila u neposrednom dodiru sa svojim sibirskim prostranstvima, gdje su suvereno pravo i teritorijalni integritet Rusije bili u raskoraku s osjećajem velike sibirske slobode. U iznimno rijetko naseljenom i negostoljubljivom području počeli su se naglo razvijati gradovi, posebno Čeljabinsk, Novosibirsk i Tomsk, u koje su dolazili milijuni seoskih migranata iz središnje Rusije i Ukrajine. Između 1906. i 1914., u vrijeme najveće izgradnje željeznice, u Sibir je stiglo oko četiri milijuna težaka. To je omogućilo veliki izvoz pšenice, na čemu su živjeli sibirski gradovi. Danas željeznica ostaje jednim od najvažnijih transportnih poveznica u zemlji, a 30 posto ruskog izvoza putuje tim smjerom.
Osim gospodarskog i razvojnog aspekta Transsibirske željeznice, postoji i snažna geopolitička dimenzija. Kao što je stvaranje i širenje Sueskog i Panamskog kanala zasigurno ojačalo ulogu pomorskog povezivanja i snage Egipta i Paname, treba podsjetiti da su kopnene poveznice također vrlo važne, a Azija je najveći igrač po tom pitanju. U stvari, Azija je kontinent koji je najviše orijentiran stvaranju novih kopnenih prometnica, s nizom projekata u izgradnji cesta, tunela i željeznica. Glavnu ulogu u tome, dakako, ima Kina.
Karta Transsibirske željeznice:
Gospodarska moć Kine u posljednjih nekoliko desetljeća prati niz strateških infrastrukturalnih projekata, koji za sobom povlače i političku snagu Pekinga. Ovdje govorimo o Novom putu svile, projektu koji ima svoju kopnenu i pomorsku sastavnicu, a koji cilja približavanju Kine ostatku euroazijske kontinentalne mase, stvaranju kopnenih gospodarskih zona i geopolitičkog težišta koje će imati svoju osovinu upravo u Pekingu. No, Kina ne može ostvariti u punini svoje ciljeve ukoliko ne stvori valjane odnose s Rusijom. Transsibirskom željeznicom tjedno prođe na desetke golemih teretnih vagona na liniji Moskva - Manzohuli, a prema ruskim statistikama, u posljednje vrijeme se dogodio porast prometa od 700 posto iz smjera Kine prema Europi.
Indijska vlada također nastoji napraviti novu transportnu infrastrukturu kako bi ojačala indijsku industriju. Navodno New Delhi nastoji razviti veliku infrastrukturnu mrežu koja bi povezivala Indiju, Iran, Srednju Aziju, Rusiju te srednjoeuropske države. Istovremeno bi takav projekt obišao Pakistan, čija zemljopisna pozicija stvara veliku smetnju indijskoj političkoj eliti. Ovaj projekt bi skratio putovanje, te bi omogućio indijskim vlakovima da brzo stignu na europska tržišta. I u tom projektu je pomoć Rusije presudna.
Nije ni Rusija besposlena. Veliki projekt Razvit, koji nastoji povezati tradiciju velikih porječja i rusku industrijalizaciju iz prošlog stoljeća s modernim dobom pokušava ostvariti jednak cilj kao kineski i indijski projekti - postati geopolitički i geostrateški jak na svjetskoj sceni, ali uz istovremenu transportnu suverenost kod kuće. Radi se o multi-infrastrukturalnom koridoru koji će se graditi dvadeset godina, a koji će u potpunosti povezati rusku tihooceansku obalu s Baltičkim morem i dalje prema Atlantskom oceanu, što znači da će Rusija povezati Kinu i Japan s europskim državama. Ovaj koridor je nova produžena Transsibirska željeznica, ali se sastoji od željeznice, cesta, električnih linija, kabelskih linija, naftovoda i plinovoda, te riječnih kanala. Uz sam put nastati će novi tehnološki parkovi te najmanje deset novih gradova koji bi se trebali graditi s posebnim odnosom prema okolišu. Uz sve to Moskva je još 2013. izdvojila 17 milijardi dolara za modernizaciju Transsibirske željeznice od Bajkala do Amura, kako bi se povećao kapacitet prometa i robe.
Za Europu ovaj bi projekt mogao biti iznimno važan, jer bi oporavio poduzetništvo, a posebno ono u tehnološkom sektoru, koji je usmjeren prema stvaranju moderne infrastrukture, pametnih gradova i tehnoloških parkova. Posebno za Sredozemlje je završetak ovakvih projekata, zasebno i TEN T koridora, poželjno jer bi se stvorila organska transportna mreža koja bi povezivala "slijepa crijeva" kao što su poneke balkanske države. Poboljšanje prekograničnih poveznica u ovom području doprinijelo bi konkretnoj i stvarnoj stabilizaciji, a ujedno bi se ostvarila integracija s europskim istokom i stvorio most prema Tihom oceanu.
Rusija ima ogromne mogućnosti, jer je njezin suvereni teritorij veći od Europske unije, ali i Indije. Iako Moskva vlada manjim prostorom od onog u Sovjetskom savezu, i dalje postoji velik potencijal gospodarske dinamike i ljudskog kapitala. Ipak, Rusija ovdje najviše kaska. U svom geopolitičkom okruženju, Rusija je svoju vanjsku politiku određivala prema ambicijama koje su nadilazile sposobnosti zemlje u smislu gospodarske potpore i ljudskog kapitala. Svaki korak koji Rusija radi izvan svojih granica kosi se sa željom američke globalne supremacije, dramatičnog rasta kineske moći i širenja radikalizma i islamističkog nasilja. Posljednje je osobito važno jer oko 15 posto ruskog stanovništva su muslimani, a pojedine regije, poput Čečenije i Dagestana, obilježava nemir i nezakonje.
Teško je s takvom slikom promišljati sve ideje u ruskoj povijesti, koje su do danas u načelu neizmijenjene. Rusija je oduvijek težila vodstvu, samo su oblici tog vodstva bili različiti. Jednom je okupljala pravoslavnu moć kao Treći Rim, potom se temeljila na ideji sveslavenstva, kao i središta komunizma. Danas je Rusija središte euroazijskog pokreta, koji je nastao još 1921., a Rusiju je vidio kao spoj Europe i Azije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
