Najnoviji američki vanjskopolitički izum jest Zakon o suočavanju s američkim protivnicima kroz sankcije, poznat odsada pod akronimom CAATSA. Prvo je prototip takvog zakona isproban na Iranu, a sada se priprema protiv Moskve. Koristeći mjere kojima može zadati najveći udarac, Washington protiv Rusije koristi sankcije u obrambenom sektoru i energetici, a novost američkog zakona jesu i sekundarne sankcije za sve koji surađuju sa zemljama koje Sjedinjene Države smatraju neprijateljem.
Predsjednik Donald Trump potpisao je 2. kolovoza 2017. godine Zakon o suzbijanju američkih protivnika putem zakona o sankcijama. Sam postupak ne navodi sankcije, već ukazuje na tijek budućih akcija, uključujući i vrijeme, u skladu s kojim je američka Riznica morala predočiti prijedloge i izvješća o tom pitanju američkog Kongresu. Ipak, između ostalog, ovaj dokument osigurava skraćivanje uvjeta za kredite odobrene ruskim bankama od 30 na 14 dana, a u slučaju subjekata iz energetike od 90 na 60 dana. Krajem listopada 2017. godine, američki State Department objavio je popis posebnih službi Rusije i 33 poduzeća, grupa i organizacija iz vojnog industrijskog kompleksa u odnosu na koje je krajem siječnja ove godine stupila zabrana izvođenja značajnih ugovora. Većina ih je već bila podvrgnuta sankcijama, ali za razliku od prethodnih mjera, ovaj put je prijetnja sankcijama proširena i na subjekte koji surađuju - uključujući i na tržištima trećih zemalja - s onima na popisu.
Amerikanci su koristili sekundarne sankcije i prije, posebice tijekom snažnih sankcija protiv Islamske Republike Iran do potpisivanja nuklearnog dogovora 2015. godine. I tu će se ta stvar ponoviti u novom režimu sankcija koje je Bijela kuća započela nakon Trumpovog povlačenja iz ugovora. No, sekundarne sankcije se teško mogu na isti način koristiti protiv Rusije koja ima sasvim drugačiju poziciju u međunarodnom sustavu od Irana. Kao članica Vijeća sigurnosti i multipolarna sila, Rusija ima snažne obrambene, trgovačke i političke veze s mnogim zemljama Azije i Bliskog istoka. To bi značilo da bi Sjedinjene Države morale uvesti sekundarne sankcije većini članica Ujedinjenih naroda! Općenito, ograničenja prema tvrtkama i pojedincima koje surađuju s ruskim tvrtkama pod sankcijama, uključuju sustavno važne energetske i bankarske sektore. Moguća kazna izrečena takvim subjektima može uključivati restrikcije izvoza dobara i usluga na američko tržište, blokiranje pristupa bilo kojim financijskim uslugama u Sjedinjenim Državama i bilo kakvog financiranja s prisustvom američkih banaka i ulagača, restrikcije na posjedovanje nekretnina ili zabrana izdavanja viza, zabrana ulaska u Sjedinjene Države i slično.
Prema ovom planu, članak 231 CAATSA-e utvrđuje da će svaka treća strana, država, poduzeće ili pojedinac koji uđu u značajnu transakciju s ruskim obrambenim ili obavještajnim sektorom patiti od posljedica. Istina, kompanije i pojedinci mogu zatražiti izuzeće iz sekundarnih sankcija, ali to zahtijeva provjeru i jamstvo američkih vlasti kako to izuzeće neće naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država. Takvo stanje će trajati sve dok Rusija ne pokaže značajne pomake u smanjivanju broja i jačine cyber napada. Izuzeće traje najviše 180 dana u kojemu se od kompanije ili pojedinca traži značajno smanjivanje važnih transakcija s ruskom obranom i obavještajnom službom. Osim ovog udara na obranu, Sjedinjene Države ciljaju i na energetiku, te u pitanje postavljaju sva ulaganja u ruske plinovode i naftovode, izgradnju i održavanje energetske infrastrukture koje iznose više od milijun dolara.
Donald Trump se zapravo opirao CAATSA-i, zakonu čiji su korijeni u Kongresu koji je donio ovaj zakon jer su se bojali da američki predsjednik ne postane previše prijateljski nastrojen prema Rusiji. Snažan pritisak u Kongresu natjerao je najzad Trumpa da počne provoditi zakon, iako je on sam nedorečen. Primjerice, nije jasno što znači značajna transakcija u odnosu prema Rusiji. Američki diplomati diljem svijeta pokušavaju potaknuti druge nacije na dublju suradnju s Pentagonom, a ne ruskom vojskom, što može imati u sebi i objašnjenje da je zakon zapravo bio napravljen kako bi se potaknula bolja prodaja američkog naoružanja nauštrb ruskoga i kineskoga.
Rusija je druga najveća izvoznica oružja na svijetu. Između 2013. i 2017. godine Rusija je činila 22 posto globalnog izvoza oružja, iza Sjedinjenih Država koje su činile 34 posto tog izvoza. Obje države su predvodnice vojne tehnologije u protuzračnim obrambenim sustavima, zrakoplovima, raketama, brodovima, oklopnim vozilima i inženjerstvu. Gotovo dvije trećine ruskog izvoza završava u Aziji, ali sve više se kao klijenti pojavljuju države Bliskog istoka i Afrike. Najvažniji ruski partneri u kupoprodaji oružja su Kina, Indija i Vijetnam, koji zajedno čine 58 posto ruskog izvoza. Kina je dobila najnovije obrambene sustave i zrakoplove, dok Indija i Vijetnam imaju dugogodišnju suradnju s Moskvom još iz Sovjetskog doba. U novije vrijeme Rusija je počela ostvarivati dobre prodajne ugovore s Indonezijom, Turskom, Saudijskom Arabijom, Katarom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a nakon što je došlo do izglasavanja već dulje pripremanog zakona, o odnosima s Moskvom će promisliti Alžir, Mijanmar, Malezija, Kazahstan i Etiopija, sve zemlje koje se boje kako će nastavak suradnje s Rusijom utjecati na njihove odnose sa Sjedinjenim Državama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
