Turska i Iran sve više razgovaraju o dalekosežnom partnerstvu kako bi se pragmatično približili i održali ravnotežu snaga na Bliskom istoku koja odgovara i Ankari i Teheranu. Ove dvije velike zemlje time ponovno ostvaruju dalekosežne korake naprijed, s obzirom da se radi o najstarijim povijesnim rivalima u ovom području svijeta. Još otkako su se sukobljavali Osmansko i Perzijsko carstvo, Turci i Iranci su gledali jedni na druge s podozrenjem i propitivanjem, ali su uvijek mogli pronaći zajednički jezik spram Arapa. Nakon potresa izazvanih tzv. Arapskim proljećem, ponovno su se pojavile stare rane, ali i mogućnosti suradnje.
Tijekom rata u Iraku i Siriji ne samo da je Turska ušla u rusko-iranski kamp, nego su Ankara i Teheran pronašli zajedničku prijetnju u pretjeranoj drskosti iračke autonomne kurdistanske regije, zbog čega obje zemlje mogu staviti u stranu svoje razlike i ujediniti svoje napore u sprječavanju najopasnijeg scenarija za nacionalnu sigurnost i jedne i druge države, ali i Iraka i Sirije. To je, dakako, ostvarivanje kurdskog sna o nezavisnoj državi. Proglašenje nezavisnosti u Erbilu dovelo bi do snažnog domino učinka koji bi jednostavno zbrisao sve granice i doveo do regionalnog rata kakvog Bliski istok nije vidio u moderno doba.
Uz to, mogućnost približavanja Washingtona i Mosvke u pronalaženju trajnog mira u Siriji vuče Tursku i Iran prema zajedničkom stavu oko te zemlje, što najzad ispituje i doseg ruskog utjecaja u regionalnim prijestolnicama. Sredinom kolovoza u Tursku je doputovao iranski general Mohamad Hosein Bageri, načelnik glavnog stožera iranske vojske, što je bio nesvakidašnji korak i iskaz tursko-iranske spremnosti za iskazivanjem jedinstvenog stava prema Siriji. Službeno je Bageri došao porazgovarati o graničnoj sigurnosti i borbi protiv terorizma, ali je vrlo značajno uvidjeti da se dogodio prije šestog kruga pregovora između Turske, Irana i Rusije o zasnivanju zona deeskalacije u Siriji krajem kolovoza u Astani. Također se održao susret tjedan dana prije nego američki ministar obrane James Mattis dođe u Ankaru, nakon čega planira posjetiti Irak i Katar u maloj regionalnoj turneji.
Rusija nastoji maksimalizirati svoje prednosti u Siriji, pa čak i u odnosu prema Teheranu. Rusija želi utvrditi dogovore onkraj mirovnih pregovora i to Iranu iza leđa. Tako je Moskva pregovarala o sigurnim zonama u jugozapadnoj Siriji sa Sjedinjenim Državama na susretu u Amanu, ali i o zonama istočna Guta i sjeverni Homs, o čemu se razgovaralo u Kairu. Rusija sebe vidi kao diplomatsku silu koja je promijenila tijek ratovanja u Siriji, ali s previše lagode odbacuje činjenicu da je Teheran doprinio probojima sirijskih državnih snaga na terenu. Damask je preživio velikim dijelom zahvaljujući šijitskim milicijama iz Libanona, Sirije i Iraka, ...
Tijekom rata u Iraku i Siriji ne samo da je Turska ušla u rusko-iranski kamp, nego su Ankara i Teheran pronašli zajedničku prijetnju u pretjeranoj drskosti iračke autonomne kurdistanske regije, zbog čega obje zemlje mogu staviti u stranu svoje razlike i ujediniti svoje napore u sprječavanju najopasnijeg scenarija za nacionalnu sigurnost i jedne i druge države, ali i Iraka i Sirije. To je, dakako, ostvarivanje kurdskog sna o nezavisnoj državi. Proglašenje nezavisnosti u Erbilu dovelo bi do snažnog domino učinka koji bi jednostavno zbrisao sve granice i doveo do regionalnog rata kakvog Bliski istok nije vidio u moderno doba.
Uz to, mogućnost približavanja Washingtona i Mosvke u pronalaženju trajnog mira u Siriji vuče Tursku i Iran prema zajedničkom stavu oko te zemlje, što najzad ispituje i doseg ruskog utjecaja u regionalnim prijestolnicama. Sredinom kolovoza u Tursku je doputovao iranski general Mohamad Hosein Bageri, načelnik glavnog stožera iranske vojske, što je bio nesvakidašnji korak i iskaz tursko-iranske spremnosti za iskazivanjem jedinstvenog stava prema Siriji. Službeno je Bageri došao porazgovarati o graničnoj sigurnosti i borbi protiv terorizma, ali je vrlo značajno uvidjeti da se dogodio prije šestog kruga pregovora između Turske, Irana i Rusije o zasnivanju zona deeskalacije u Siriji krajem kolovoza u Astani. Također se održao susret tjedan dana prije nego američki ministar obrane James Mattis dođe u Ankaru, nakon čega planira posjetiti Irak i Katar u maloj regionalnoj turneji.
Rusija nastoji maksimalizirati svoje prednosti u Siriji, pa čak i u odnosu prema Teheranu. Rusija želi utvrditi dogovore onkraj mirovnih pregovora i to Iranu iza leđa. Tako je Moskva pregovarala o sigurnim zonama u jugozapadnoj Siriji sa Sjedinjenim Državama na susretu u Amanu, ali i o zonama istočna Guta i sjeverni Homs, o čemu se razgovaralo u Kairu. Rusija sebe vidi kao diplomatsku silu koja je promijenila tijek ratovanja u Siriji, ali s previše lagode odbacuje činjenicu da je Teheran doprinio probojima sirijskih državnih snaga na terenu. Damask je preživio velikim dijelom zahvaljujući šijitskim milicijama iz Libanona, Sirije i Iraka, ...
