Rusija će održati konferenciju o Afganistanu na kojoj će se susresti vodeće regionalne sile. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov potvrdio je da će se sredinom veljače u Moskvi održati susret predstavnika iz Afganistana, Pakistana, Kine, Irana i Indije. Potvrda je stigla nakon razgovora s ministrom vanjskih poslova Islamske republike Afganistan Salahudinom Rabanijem. Ono što je iznimno jest da su Lavrov i Rabani još jednom istakli da talibani moraju biti uključeni u konstruktivan dijalog. Samo tako bi se moglo pronaći rješenje i zaustaviti jačanje nasilja u toj zemlji, posebice kada je militantni Daeš proširio prisustvo u Afganistanu. Susret u Rusiji neće uključiti zapadne sile koje su imale svoje trupe u Afganistanu od američke invazije 2001., ali se Lavrov nada da će Moskva pospješiti odnose sa SAD-om i da će predsjednik Donald Trump ponovno započeti suradnju oko stanja u Afganistanu.
Najava konferencije u Moskvi plod je dvomjesečne diplomacije nakon što su se u prosincu prošle godine susreli dužnosnici Rusije, Kine i Pakistana i započeli tripartitne konzultacije o sukobu u Afganistanu. Takva je shema izazvala negativne reakcije, osobito iz Kabula, gdje je vlada upozorila da se niti jedna regionalna rasprava o Afganistanu ne može provoditi bez samih predstavnika afganistanske vlasti. Stoga je Kabul uključen u razgovore oko pogoršanja sigurnosnog stanja u Afganistanu a posebice zbog pojave i jačanja utjecaja Daeša u zemlji. Prethodna dva kruga razgovora (bez Afganistana) nisu predstavljena javnosti, a treći susret je iskazao povećano povjerenje uključenih zemalja i želju za suradnjom, koja je očito potaknuta strahom od širenja terorizma i njegovog prelijevanja na poroznim afganistanskim granicama.
Ogranak Daeša je preuzeo odgovornost za nekoliko napada u Afganistanu tijekom protekle godine. Stoga su se tri zemlje dogovorile oko fleksibilnog pristupa i micanja određenih ličnosti s liste sankcija kako bi se proizveo miran dijalog između Kabula i talibanskog pokreta. Pragmatično gledajući, njihov sukob je samo prilika za Daeš. Nekoliko provincijskih središta pritišće talibansko prisustvo, a broj poginulih među afganistanskim sigurnosnim snagama se popeo na više od šest tisuća tijekom 2016. Afganistanski predsjednik Ašraf Gani je prilikom Opće skupštine UN-a zatražio od te međunarodne zajednice da novog vođu talibana Maulvija Haibatulaha također stavi na listu sankcioniranih pojedinaca, što je dodatno otežalo razgovore dviju strana, a ujedno se otežao razgovor Kabula i Islamabada. Trojka je uvažila afganistansku primjedbu i primila u razgovore kabulsko predstavništvo.
Rusija je u međuvremenu počela podupirati ulazak Irana u ovaj relativno novi mirovni proces. Teheran je već tada bio snažan saveznik Moskve u borbi protiv Daeša u Siriji. Iranski su mediji potvrdili da je Mula Ahtar Mohamad Mansur, bivši vođa talibana koji je krajem proljeća 2016. ubijen u američkom zračnom napadu u Pakistanu, bio u posjeti Iranu. I dok su iranski mediji već prije potvrdili prijašnje susrete s talibanskim dužnosnicima, pojedini članci otkrivaju strateške promjene u iranskom stavu prema toj skupini kako bi ojačala borba protiv Daeša u iranskom istočnom susjedstvu. Prema tim vijestima, Mansur je bio u Iranu tjedan prije nego ga su ga Amerikanci ubili u nemirnoj pakistanskoj provinciji Balučistan. Navodno je u Iranu proveo dva mjeseca te se uključio u brojne pregovore s raznim organizacijama i institucijama. Glavna ideja vodilja je bila da se spriječi ujedinjenje talibanskih boraca s Daešom, kao i da se spriječi širenje utjecaja Daeša u sjeverom Afganistanu i na granici Afganistana i Tadžikistana. Naime, u tom području živi najveći broj afganistanskog šijitskog stanovništva koji priča jezik dari, što je inačica perzijskog jezika kao i tadžički. Osobito se to odnosi na učvršćenje sigurnosti u gradovima Mazar-e-Šarif i Herat.
Pričalo se i o dogovorima oko zaustavljanja krijumčarenja drogom. Velik udio afganistanske proizvodnje opijuma se konzumira u Iranu ili putuje kroz Iran do svog cilja u Europi. Iran je uveo drakonske kazne za krijumčare drogom koja je pridodana ubojstvu i silovanju kao zločin koji se kažnjava smrtnom kaznom. Iran i Afganistan dijele 936 kilometara granice, od kojih većinu tvore planinski lanci. Time je Iran uključen u regionalne sigurnosne sheme zbog iznimno važne uloge zaustavljanja prijetnje od krijumčarenja ilegalnih droga, osobito opijuma, heroina i droga temeljenih na morfiju, sve opijati koji siju smrt i bolest po cijelom svijetu. Talibani su pravi vladari tih puteva, dok su afganistanski uzgajatelji maka pod zaštitom lokalnih vladara rata. Ulaženje u razgovor oko prestanka krijumčarenja opijuma je stoga velik korak za Afganistan, ali i svijet u cjelini.
Nije poznato, međutim, zašto je Mansur ubijen u trenutku kada se moglo doći do jasnog dogovora. Pretpostavke su razne, a pojedini iranski mediji govore o tome da je Mansurova polunezavisnost od Pakistana proizvela nezadovoljstvo među pripadnicima moćne pakistanske obavještajne zajednice, koji su potom odali Mansurovu lokaciju Amerikancima. No, može se govoriti i o brojnim drugim razlozima Mansurovog ubojstva jer se suradnja s talibanima ne sviđa gotovo niti jednoj strani. Kako god bilo, iransko otvaranje razgovora s talibanima je golemi presedan. Iran je u prošlosti uvijek podržavao Sjeverni savez. Godine 1998. Teheran je stacionirao tenkove i pješadiju na granici s Afganistanom te je bio spreman na rat protiv talibanske vlade nakon što su ubijeni iranski diplomati u Mazar-e-Šarifu. Potom je Iran dao obavještajne podatke američkoj vojsci tijekom invazije i rušenja talibana 2001., a potom je predložio da se čelnici Sjevernog saveza postave na čelna mjesta u novoj državi. Iran od tada ima vrlo pozitivan odnos prema Kabulu, te ulaže u razvoj infrastrukture i gospodarstva. U samom Iranu živi golem broj izbjeglica iz Afganistana koji polako postaju istančan društveni problem Islamske republike. Taktički odnos Iranaca prema talibanima nije službeno priznat u iranskoj vlasti. Nakon što je Mansur ubijen, američki i europski dužnosnici su izjavili da je Mansur bio u Iranu zbog medicinskih razloga, u posjeti obitelji ili susretu s nekim provincijskim iranskim političarima. Iransko ministarstvo vanjskih poslova je tada nijekalo da je takva osoba na određene datume ušla u Iran preko pakistanske granice. Navodno je Mansur putovao s krivotvorenom pakistanskom putovnicom pod imenom Mohamad Vali.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
