Stagflacija - kad sve ode po krivu i inflacija postaje ekonomska katastrofa: Zašto nastaje? Koliko traje? Što je to "indeks bijede" (i kako stojimo prema njemu)? Zašto su ekonomisti vjerovali da je stagflacija nemoguća?

Pod pritiskom informacija, ali i sve konkretnijih primjera na koje nailazimo za vrijeme svake posjete trgovini, mnogi su do sad već poprilično dobro rekapitulirali što je to inflacija i kako utječe na naš život. I dok čekamo nove podatke za aktualni mjesec, vrijeme je da se fokusiramo na još jedan termin - stagflaciju. Valja odmah istaknuti bitno - inflacija sama po sebi ne mora biti nužno negativna pojava, osim kad raste znatno brže od prihoda, te zbog toga kad generalno govorimo o inflaciji uvijek je potreban popratni kontekst koji će nam pojasniti je li situacija "normalna" ili problematična. Te pak nedoumice i dodatne interpretacije ne vrijede za stagflaciju jer ona je problem i isključivo problem.

Što je stagflacija? Već sam naziv nam puno otkriva - riječ je o kombinaciji (ekonomske) stagnacije i visoke inflacije. Termin stagflacija u SAD-u se zadnji put za pojašnjenje ekonomske situacije koristio 70-ih godina, u vrijeme dok je trajala visoka cijena goriva zajedno s niskom produktivnošću. Bio je to veliki izazov, ali sada, pola stoljeća kasnije američka ministrica financija Janet Yellen ponovno izvlači ovaj termin i koristi ga u kontekstu nedavnog ekonomskog izvještaja.

Kako smo i u ranijim tekstovima pojasnili, inflacija postaje problem kad je prihodi više ne mogu sustići, ali stagflacija je nešto puno opasnije - to je kombinacija rastuće inflacije zajedno s padom produktivnosti, padom BDP-a, porastom nezaposlenosti... Drugim riječima to je period inflacije u kojem ekonomija ne samo da nije u stanju držati korak s rastućim cijenama već odlazi u suprotnom pravcu tako da imamo zapravo dvije negativne situacije (rast cijena, pad ekonomije) koje počinju djelovati odjednom.

Pojasnimo to s još jednostavnijim primjerom. Uočavate da su cijene oko vas porasle u prosjeku za 10%. Odlazite svom poslodavcu i tražite ga povećanje plaće za 10% - povećanje vam je odobreno: problem "riješen" (barem za vas). Zamislite sad istu priču, ali s drugačijim ishodom - odlazite šefu i tražite tih 10% povećanja plaće, a umjesto toga dobijete: otkaz!

Cijene i dalje idu gore, a vaš novčani prihod upravo je krenuo naglo nizbrdo jer ste ostali bez posla. I kad se takvo stanje počne događati sve većem broju ljudi (neće nužno svi dobiti otkaze, ali većini plaće neće rasti u korak s inflacijom ili će pak i nazadovati jer kompanije zarađuju sve manje novca) možemo reći da je stigla stagflacija.

Ono što je bitno napomenuti je to da inflacija neće radikalno eliminirati potrošnju. Kupci će više paziti na to da kupuju proizvode na popustima, neke proizvode/usluge će preskočiti, ali ne sve. Proizvodi se i dalje proizvode, ali stižu do nas po većoj cijeni (najčešći uzrok inflacije, kao i sada, rast je cijene energenata). No, sve dok se proizvodi kupuju, čak i u smanjenom broju, nastavit će se njihova proizvodnja. Ali u jednom trenutku cijene mogu postati tako visoke da će kupci jednostavno prestati kupovati skoro sve osim onog što im je nužno za samo preživljavanje. Tada kreću nagla smanjenja proizvodnje, a tim kreće i val otkaza radnicima, nedostatak ekonomskog rasta...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.