Napetosti su velike između španjolske vlade u Madridu i regionalne vlasti u Barceloni. Madrid inzistira da je referendum o katalonskoj neovisnosti, zakazan za 1. listopada, nelegalan i da se neće održati. Katalonska vlada obećava da će glasovanje slijediti kako je planirano.
Do sada je Madrid poduzeo tri glavna koraka prema katalonskim zahtjevima za odcjepljenje. Prvo, postavio je snažan pravni i gospodarski pritisak na regionalnu vladu. Svaku secesionističku odluku katalonske vlade španjolska vlada uredno prijavljuje na Ustavni sud, koji je svaku odluku proglasio nezakonitom. Španjolsko sudstvo je započelo istrage kako bi otkrilo postoje li krivična djela počinjena tijekom pripreme referenduma, a mnogi članovi katalonske vlade i gradonačelnici katalonskih gradova pozvani su kao svjedoci pred provincijske suce. Madrid je također povećao nadzor nad trošenjem novca u Kataloniji. Prema španjolskom Ministarstvu financija, cilj je jamstvo da regionalna vlada ne troši proračunski novac na organiziranje referenduma.
Mora se ovdje ukazati i na široki mit da je katalonski referendum legitiman i demokratski, te da ga takvoga želi rušiti španjolska država. Blok za nezavisnost ima inače vrlo malu većinu u katalonskom parlamentu koji je nezakonitim načinom donio zakone o glasovanju za referendum u sjednici usred noći, ignorirajući zahtjeve oporbenih zastupnika za usklađivanjem glasovanja sa samim katalonskim zakonom. Socijalisti, Ciudadanos, Narodna stranka i ljevičarska Catalunya Si Que Es Pot prosvjedno su napustili sjednicu i nisu sudjelovali u glasovanju. Španjolski Ustavni sud je suspendirao zakone, ali vlada u Kataloniji ignorira sudske odluke. Time Katalonija krši odredbe Venecijanske komisije Vijeća Europe koja traži neutralnu upravu i proglašavanje zakona barem godinu dana prije referenduma. EU već ulaže milijune eura u jačanje parlamentarne demokracije u partnerskim zemljama upravo da izbjegne scenarije kakvi su se mogli vidjeti u katalonskom parlamentu.
Druga strategija Madrida je politička. Španjolska je vlada dobila potporu dviju glavnih oporbenih stranaka, Španjolske socijalističke radničke stranke (lijevi centar, PSOE) i Ciudadanosa (centar). Obje stranke prozvale su referendum nezakonitim i pozvale na njegovo neodržavanje. Ove stranke također podupiru odluku Madrida za održavanjem katalonske autonomije što je duže moguće. Prema španjolskom Ustavu, parlament ima moć suspendirati autonomiju regija i preuzeti izravnu kontrolu institucija u slučaju ozbiljnog kršenja zakona. U Madridu nisu odbacili takvu mogućnost, ali je vlada svjesna kako bi suspenzija katalonske autonomije samo pojačala secesionističke težnje. Stoga nastoji održati status quo koliko je god moguće.
Ljevičarski Podemos je jedina velika španjolska stranka koja kritizira vladin stav prema Kataloniji i podupire pregovore za zakoniti referendum u regiji. Uz to, širi se ideja kako vlada u Madridu nastupa kao mali Franco koji tlači demokratsku Kataloniju. Međutim, konzervativna španjolska vlada je manjinska i mora dobro vagati svaku odluku. Madridom i Barcelonom vladaju lijeve koalicije uz potporu Podemosa, a na regionalnim razinama provodi se podjela vlasti. Katalonija sama ima veće ovlasti samoupravljanja nego druge autonomne pokrajine u Europi. Ali umjesto međuparlamentarne borbe, Katalonci zagovaraju majorizaciju proneovisnih snaga. Time Katalonija, a ne Madrid, poziva na podjele iz španjolske prošlosti. Skrivajući se iza fasade demokratskih težnji, vladajuća struktura u Barceloni je bliska neliberalnim politikama majorizacije u kojoj 45 posto ljudi koji bi podržali neovisnost odbacuju mišljenja drugih. Katalonci su slični i talijanskoj Sjevernoj ligi, jer uključuju i rasističke diskurse prema Španjolcima, uključuju protueuropske snage, spaljuju zastave itd.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
