Zašto su Sjedinjene američke države intervenirale u Somaliji 1992., i zašto su Kenija i Etiopija učinile isto 2011? Somalija je pokazatelj američkog novog pristupa intervencionizmu u svijetu. U vrijeme kada je predsjednik George H.W. Bush (stariji) pokušavao minimizirati američke resurse u Africi, ujedno je morao eksperimentirati američku moć u poslijehladnoratovskom svijetu. Teme idealizma, realizma i multilateralizma tada su postale okosnicom novog svjetskog poretka. Somalija je u tome bila laboratorij vanjske politike, pri čemu je Mogadishu trebao djelovati onako kako Washington priželjkuje. No, druga je stvar ovdje ključna: Somalija je trebala postati primjerom u kojemu bi ključni američki stvaratelji vanjske politike koristili humanitarne i normativne argumente za opravdanje američke vojne intervencije u raznim dijelovima svijeta. Amerikanci su u Somaliji vidjeli primjer budućih prijetnji. Zemlja je to za koju SAD imaju malo izravnog interesa, ali koja može prenositi mizeriju i kaos kroz, primjerice, terorizam. Zbog toga je Washington nametnuo moralnu i pravnu obvezu koja je završila slanjem 25 tisuća američkih vojnika u Somaliju 1992.
Formalno su te trupe bile dio 37 tisuća vojnika u operaciji UN-a UNITAF, koja je osiguravala sigurnu dostavu hrane i humanitarne pomoći u paralelnoj UN-ovoj operaciji u Somaliji (UNOSOM I). U Somaliji je Bush prepoznao priliku za svoj najavljeni novi svjetski poredak koji se temelji na načelima davno ukorijenjenima u američkoj vanjskoj politici. Posebice se ovdje radi o naglašavanju vladavine prava i održavanju reda kao načina promicanja slobode. Sloboda se najbolje može dostići, smatrali su Amerikanci, ako se nacije u cijelosti osiguravanju u potrazi za samoodređenjem i ako individualni građani unutar nacija mogu implementirati svoje želje kroz demokratske institucije. Iako se interpretacija samoodređenja uobičajeno povezuje s Woodrow Wilsonom i Franklinom Rooseveltom, američka 'obveza' da se takva politika širi svijetom krenula je od Harryja Trumana i njegove Doktrine koja govori da politika SAD-a mora biti podupiranje slobodnih ljudi koji se opiru represiji, te da Amerikanci moraju pomoći tim slobodnim ljudima.
Tako je započeo američki intervencionizam, posebice vidljiv u Doktrini nereda Ronalda Reagana, koji je naoružavao protukomunističke pobunjeničke pokrete kako bi se borio protiv totalitarizma i religiozno utvrđenog zla, a zapravo je stvorio zasade fundamentalističkih, ekstremističkih i terorističkih skupina diljem svijeta, kao determinirani kaos. Bush je u novom svjetskom poretku vidio nevjerojatnu priliku da provede u djelo sve te ideje jer je Amerika u tom trenutku doista bila jedina svjetska supersila.
Bush je odmah znao da se nova globalna misija SAD-a može provesti samo oružjem, te je spojio Wilso...
Formalno su te trupe bile dio 37 tisuća vojnika u operaciji UN-a UNITAF, koja je osiguravala sigurnu dostavu hrane i humanitarne pomoći u paralelnoj UN-ovoj operaciji u Somaliji (UNOSOM I). U Somaliji je Bush prepoznao priliku za svoj najavljeni novi svjetski poredak koji se temelji na načelima davno ukorijenjenima u američkoj vanjskoj politici. Posebice se ovdje radi o naglašavanju vladavine prava i održavanju reda kao načina promicanja slobode. Sloboda se najbolje može dostići, smatrali su Amerikanci, ako se nacije u cijelosti osiguravanju u potrazi za samoodređenjem i ako individualni građani unutar nacija mogu implementirati svoje želje kroz demokratske institucije. Iako se interpretacija samoodređenja uobičajeno povezuje s Woodrow Wilsonom i Franklinom Rooseveltom, američka 'obveza' da se takva politika širi svijetom krenula je od Harryja Trumana i njegove Doktrine koja govori da politika SAD-a mora biti podupiranje slobodnih ljudi koji se opiru represiji, te da Amerikanci moraju pomoći tim slobodnim ljudima.
Tako je započeo američki intervencionizam, posebice vidljiv u Doktrini nereda Ronalda Reagana, koji je naoružavao protukomunističke pobunjeničke pokrete kako bi se borio protiv totalitarizma i religiozno utvrđenog zla, a zapravo je stvorio zasade fundamentalističkih, ekstremističkih i terorističkih skupina diljem svijeta, kao determinirani kaos. Bush je u novom svjetskom poretku vidio nevjerojatnu priliku da provede u djelo sve te ideje jer je Amerika u tom trenutku doista bila jedina svjetska supersila.
Bush je odmah znao da se nova globalna misija SAD-a može provesti samo oružjem, te je spojio Wilso...
