U današnjem modernom svijetu globalizacije ekonomisti, političari, državnici i ostali srodni stručnjaci traže pravi ekonomski model koji bi upravo njihovu državu učinio stabilnom, moćnom i kompetitivnom na tržištu. Ekonomski učinak odlučuje hoće li neka država biti banana-republika, stabilna država ili čak sila.
Ako sve ostalo štima, a država ne može osigurati ekonomski rast i podizanje standarda građana cijeli sustav može propasti. Primjer Sovjetskog Saveza sve govori. Druga svjetska supersila se prvenstveno raspala radi kroničnih nedostataka robe široke potrošnje i ekonomske neefikasnosti.
Nakon rušenja Berlinskoga zida i raspada socijalističkog lagera 1991. činilo se da je zapadnjački kapitalizam rješenje koje države trebaju slijediti kako bi bile moderne i napredne. Međutim, primjer Kine i njenog socijalizma s kineskim karakteristikama dovodi nas do drukčijeg zaključka.
Kineski ekonomski model koji je usvojen 1978. promijenio je nepovratno Kinu i svijet. Socijalizam s kineskim karakteristikama oslobodio je potencijale najmnogoljudnije zemlje svijeta do neslućenih visina. Kina je postala ekonomska supersila, ali posljedično i velika politička sila koje može biti prva sila svijeta. Kineski uspjesi dovode nas do pitanja: 'Ima li klasični kapitalizam alternativu?'
Povijesni korijeni Prije svega treba istaknuti činjenicu kako Kinezi nisu postali uspješni gospodarstvenici koncem 20. stoljeća već su se u davnim vremenima dokazali kao narod s izuzetnim ekonomskim znanjima i vještinama. Prije skoro 200 godina, 1820. kinesko gospodarstvo je bilo najveće na svijetu. U to vrijeme politička slika svijeta bila je znatno drukčija od današnje. Sjedinjene Države su tek polagano započele svoju demografsku i teritorijalnu ekspanziju, Grci su započeli pobunu protiv Osmanlija, Brazil je proglasio neovisnost od Portugala, a prva moderna željeznica se otvorila u Engleskoj gdje je već bila u zamahu Prva industrijska revolucija. Istovremeno, u Kini se dinastija Qing približila trećem stoljeću svoje imperijalne vlasti, a Kinezi su imali najveći udio u svjetskom bruto domaćem proizvodu.
Kina je doživjela stagnaciju i zaostajanje za razvijenim Zapadom u drugoj polovici 19. stoljeća i u prvom dijelu 20. stoljeća kada je bila rastrgana stalnim ratovima. Međutim, sve se promijenilo 1978. kada je započelo razdoblje napretka i sustizanja Amerike i zapadne Europe. Danas je kinesko gospodarstvo drugo po veličini na svijetu i najveće po paritetu kupovne moći.
Deng Xiaoping, tržišne reforme 1978. i njihovi rezultati 'Prilikom osnutka Narodne Republike naslijedili smo od stare Kine uništeno gospodarstvo doslovno bez industrije. Bio je nazočan nedostatak pšenice, inflacija je bila akutna, a gospodarstvo u kaosu. Ali mi smo riješili probleme prehrane i zaposlenja stanovništva...
Ako sve ostalo štima, a država ne može osigurati ekonomski rast i podizanje standarda građana cijeli sustav može propasti. Primjer Sovjetskog Saveza sve govori. Druga svjetska supersila se prvenstveno raspala radi kroničnih nedostataka robe široke potrošnje i ekonomske neefikasnosti.
Nakon rušenja Berlinskoga zida i raspada socijalističkog lagera 1991. činilo se da je zapadnjački kapitalizam rješenje koje države trebaju slijediti kako bi bile moderne i napredne. Međutim, primjer Kine i njenog socijalizma s kineskim karakteristikama dovodi nas do drukčijeg zaključka.
Kineski ekonomski model koji je usvojen 1978. promijenio je nepovratno Kinu i svijet. Socijalizam s kineskim karakteristikama oslobodio je potencijale najmnogoljudnije zemlje svijeta do neslućenih visina. Kina je postala ekonomska supersila, ali posljedično i velika politička sila koje može biti prva sila svijeta. Kineski uspjesi dovode nas do pitanja: 'Ima li klasični kapitalizam alternativu?'
Povijesni korijeni Prije svega treba istaknuti činjenicu kako Kinezi nisu postali uspješni gospodarstvenici koncem 20. stoljeća već su se u davnim vremenima dokazali kao narod s izuzetnim ekonomskim znanjima i vještinama. Prije skoro 200 godina, 1820. kinesko gospodarstvo je bilo najveće na svijetu. U to vrijeme politička slika svijeta bila je znatno drukčija od današnje. Sjedinjene Države su tek polagano započele svoju demografsku i teritorijalnu ekspanziju, Grci su započeli pobunu protiv Osmanlija, Brazil je proglasio neovisnost od Portugala, a prva moderna željeznica se otvorila u Engleskoj gdje je već bila u zamahu Prva industrijska revolucija. Istovremeno, u Kini se dinastija Qing približila trećem stoljeću svoje imperijalne vlasti, a Kinezi su imali najveći udio u svjetskom bruto domaćem proizvodu.
Kina je doživjela stagnaciju i zaostajanje za razvijenim Zapadom u drugoj polovici 19. stoljeća i u prvom dijelu 20. stoljeća kada je bila rastrgana stalnim ratovima. Međutim, sve se promijenilo 1978. kada je započelo razdoblje napretka i sustizanja Amerike i zapadne Europe. Danas je kinesko gospodarstvo drugo po veličini na svijetu i najveće po paritetu kupovne moći.
Deng Xiaoping, tržišne reforme 1978. i njihovi rezultati 'Prilikom osnutka Narodne Republike naslijedili smo od stare Kine uništeno gospodarstvo doslovno bez industrije. Bio je nazočan nedostatak pšenice, inflacija je bila akutna, a gospodarstvo u kaosu. Ali mi smo riješili probleme prehrane i zaposlenja stanovništva...
