Socijalizam. Za mnoge na Zapadu promašeni politički model kojem je mjesto u udžbenicima povijesti, a ne u praksi današnjice. Međutim, socijalizam nije mrtav osim u krugovima većine stranaka ljevice unutar Europske unije. Jedno istraživanje američke agencije Pew iz 2011. otkrilo je da skoro polovica mladih u kapitalističkom bastionu, Sjedinjenim Državama, smatra socijalizam povoljnijim sustavom od kapitalizma.
Nakon raspada socijalističkog lagera 1991. činilo se da je kapitalizam pobijedio i da nema alternativu. Takav scenarij je dobro sročen u izrazu 'kraj povijesti' Francisa Fukuyame. Ali takve teze ne stoje. Kapitalizam 21. stoljeća doveo je do ratova, terorizma, siromaštva, bolesti, klimatskih promjena, a njih ne zna riješiti. I dalje postoje svi uvjeti za osporavanje neoliberalnog kapitalizma.
Diljem svijeta danas postoje ekonomski modeli koji su ili slični socijalizmu ili imaju njegova svojstva. Socijalizam 21. stoljeća političko-ekonomsko-društveni je model koji obuhvaća socijalističke principe koje je teorijski prvi zagovarao njemački sociolog i politolog Heinz Dietrich još davne 1996. da bi te ideje u praksu provele brojne države Latinske Amerike. Hugo Chavez u Venezueli, Evo Morales u Boliviji, Rafael Correa u Ekvadoru i Luiz Inacio Lula da Silva u Brazilu latinskoamerički su predsjednici koji su zapravo moderni oci novog socijalizma.
Ne postoji konsenzus oko jedinstvene definicije, ali u suštini, socijalizam 21. stoljeća zasniva se na ideji da su i industrijski kapitalizam slobodnog tržišta i socijalizam 20. stoljeća doživjeli neuspjeh u rješavanju važnih problema čovječanstva: siromaštva, gladi, izrabljivanja, ekonomskog ugnjetavanja, seksizma, rasizma, uništavanja prirodnih resursa i odsustva participativne demokracije. Stoga se socijalizam 21. stoljeća razlikuje od prijašnjih verzija socijalizma jer cilja postići decentralizirani proces ekonomskog planiranja uz obilno sudjelovanje građana putem demokracije. Novi socijalizam je demokratski socijalizam i ima dosta sličnosti s Nordijskim modelom.
Prema teorijskim načelima Dietricha, program socijalizma 21. stoljeća je revolucionaran u kojem je postojeće društvo zamijenjeno 'kvalitativno drukčijim sistemom'. Međutim, ova revolucija trebala bi biti postupan proces koji ne koristi nasilje već upotrebljava participativnu demokraciju kako bi se osigurala vlast, obrazovanje, znanstvene spoznaje o društvu i međunarodnoj suradnji. Socijalizam je podložan evoluciji, dvjestogodišnja evolucijska logika anti-kapitalizma dovela je do socijalizma 21. stoljeća. Moderni socijalizam prošao je kroz tri evolucijske faze te se nalazi u četvrtoj: 1. faza – Utopijski ili rani socijalizam, 2. faza – Radovi Marxa i Engelsa označavaju tranziciju prema znanosti, 3. faza – Lenjin je otvorio vrata prema praktičnom socijalizmu, kasnije znanom realnom socijalizmu, tj. boljševizmu ili socijalizmu 20. stoljeća, 4. faza – Socijalizam 21. stoljeća, četvrta i trenutna faza socijalističke evolucije.
Dietrich predlaže izgradnju četiri osnovne institucije unutar nove realnosti post-kapitalističke civilizacije:
- ravnopravno gospodarstvo koje bi trebalo biti bazirano na marksističkoj radničkoj teoriji vrijednosti koje je demokratski determinirano od strane onih koji stvaraju vrijednost umjesto principa tržišne ekonomije
- većinska demokracija koja koristi plebiscite kako bi odlučivala o važnim pitanjima koje brinu cijelo društvo
- osnovna demokracija bazirana na demokratskim državnim institucijama kao legitimnim predstavnicima zajedničkih interesa većine građana s prikladnom zaštitom manjinskih prava
- kritičan i odgovoran subjekt, racionalno, etički i estetski samoopredjeljen građanin
Dieterich predlaže postupno zamjenjivanje regulirajućeg principa tržišne ekonomije, cijene, regulirajućim principom socijalističke ekonomije, vrijednošću, shvaćene kao vremenski input potreban za stvaranje proizvoda. Dieterich smatra da je za ukidanje eksploatacije nepotrebno oduzimanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Dovoljno je oduzeti mogućnost da se ta sredstva koriste kao sredstva za eksploataciju. Budući da sav prihod dolazi od rada, neće postojati nikakav prihod od vlasništva. Dieterichov optimizam za izgradnju socijalizma 21. stoljeća leži u uvjetima za izgradnju koji su 'tisuću puta pogodniji za socijalizam nego ranije'. On uglavnom cilja na razvijeni informacijsko-tehnološki sustav u kom živimo, a koji pogoduje socijalističkom upravljanju. 'No, bit će to kompleksan zadatak i trebat će mnogo vremena da se dovrši.'
Premda su uz Dietricha i mnogi drugi socijalisti željeli definirati socijalizam 21. stoljeća, sažeto model bi se mogao definirati kao sustav političke, ekonomske i društvene organizacije koji teži razvoju transparentnih i učinkovitih institucija kroz učinkovita i čvrsta vodstva donositelja odluka i za razliku od starog socijalizma, socijalizam 21. stoljeća traži razvoj holističkim putem (ljudskim potencijalima, okolišem, ekonomijom i tehnologijom) s demokracijom kao jezgrom političke i diplomatske organizacije na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Specifični uvjeti na početku 21. stoljeća učinili su Latinsku Ameriku idealnim mjestom za provedbu socijalizma 21. stoljeća. Tijekom Hladnog rata SAD se snažno miješao u poslove država Latinske Amerike kroz organiziranje pučeva, revolucija i podržavanje desničarskih vojnih diktatura poput Augusta Pinocheta u Čileu. Autoritarne vlasti i 'laissez faire' sam po sebi učinili su kapitalizam odbojnim i nefunkcionalnim sustavom diljem Latinske Amerike. Kapitalizam je donio velike razlike između bogatih i siromašnih, nestabilne cijene i upitno zaposlenje te bijedu mnogim slojevima stanovništva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
