Nešto se događa na sjeveru Sirije, nešto što bi moglo sirijski rat okončati pretvaranjem njega u "zamrznuti sukob", a to je zadnje što bi Damask želio nakon svih ovih ratnih godina, no upravo takva stvarnost sada se gradi. Točnije, ono što se gradi su američke vojne baze, a prema izvještaju turske državne novinske agencije Anadolu, na sjeveru Sirije sada ih je već najmanje 10.
Očito je kako ovdje ne govorimo o bazama veličine ruske u Latakiji, ali kvantiteta ponekad može biti važnija od kvalitete.
Riječ je o bazama na teritoriju koji se nalazi pod kontrolom kurdskih snaga, snaga koje SAD već nekoliko godina intenzivno podupire. Kurdi, koji se po osnovi osjećaju kao da su sami protiv svih - jer nitko iz susjedstva ih ne voli pošto imaju teritorijalnih pretenzija na Tursku, Siriju, Iran i Irak - bili su i više nego voljni povezati se sa snažnim partnerom, a tu ulogu je na sebe odlučio preuzeti SAD.
Rusija također ima izgrađene kontakte i odnose sa sirijskim Kurdima, no njihova primarna potpora sirijskoj vojsci učinila ih je ne tako privlačnim kandidatom za zaštitom kurdskih interesa.
Jesu li Kurdi morali birati? Jesu, u suprotnom nad njima bi se možda izvršio genocid i opći pokolj kao nad Jezidima u Iraku. Pola godine, od rujna 2014. do ožujka 2015., trajala je ISIL-ova opsada kurdskog grada Kobani na sjeveru Sirije, uz samu tursku granicu.
ISIL nije tada bila ova razbijena skupina u povlačenju, bili su u ogromnom naletu, u stanju osvojiti pola drevne Mezopotamije u roku od svega nekoliko dana. Kobani je bio okružen, a do listopada 2014.
ISIL su zauzeli čak 350 okolnih naselja što je dovelo do vala izbjeglica koje su bježale prema Kobaniju i dalje prema Turskoj.
Dakako, tursko zaleđe ovdje nije predstavljalo nikakav prostor spasa već potencijalno podjednaku opasnost Naime, Turska u tim danima aktivno podupire ISIL i sa zadovoljstvom gleda kako ISIL "čisti" pogranično područje od sirijskih kurdskih boraca koje ona smatra svojom jedinom i najvećom prijetnjom.
Svijet se tih dana pravi krajnje blesav i malo tko se usuđuje stvari nazvati pravim imenom - malo tko se usuđuje reći kako ISIL ne bi mogao biti ovako moćan da ne dobiva potporu iz Turske.
Sve u svemu, grad Kobani, jedan od najvećih kurdskih gradova na sjeveru Sirije, pao bi u ruke terorista i uslijedio bi masovni pokolj. No, u trenutku kada je izgledalo da bi grad mogao pasti svakog dana, američka vojska uključuje se u sukob i pokreće intenzivno zračne napade na ISIL. Kurdi su odjednom dobili potporu iz zraka, a SAD je u gotovo holivudskim manirima "spasio dan".
70% grada Kobani razrušeno je u borbama, no ISIL nije prevladao. Odbačeni su, a Kurdi su slavili veliku pobjedu znajući u isto vrijeme kako nje ne bi bilo da nije bilo američke pomoći.
Tu, u ruševinama Kobanija, počinje se int...
Očito je kako ovdje ne govorimo o bazama veličine ruske u Latakiji, ali kvantiteta ponekad može biti važnija od kvalitete.
Riječ je o bazama na teritoriju koji se nalazi pod kontrolom kurdskih snaga, snaga koje SAD već nekoliko godina intenzivno podupire. Kurdi, koji se po osnovi osjećaju kao da su sami protiv svih - jer nitko iz susjedstva ih ne voli pošto imaju teritorijalnih pretenzija na Tursku, Siriju, Iran i Irak - bili su i više nego voljni povezati se sa snažnim partnerom, a tu ulogu je na sebe odlučio preuzeti SAD.
Rusija također ima izgrađene kontakte i odnose sa sirijskim Kurdima, no njihova primarna potpora sirijskoj vojsci učinila ih je ne tako privlačnim kandidatom za zaštitom kurdskih interesa.
Jesu li Kurdi morali birati? Jesu, u suprotnom nad njima bi se možda izvršio genocid i opći pokolj kao nad Jezidima u Iraku. Pola godine, od rujna 2014. do ožujka 2015., trajala je ISIL-ova opsada kurdskog grada Kobani na sjeveru Sirije, uz samu tursku granicu.
ISIL nije tada bila ova razbijena skupina u povlačenju, bili su u ogromnom naletu, u stanju osvojiti pola drevne Mezopotamije u roku od svega nekoliko dana. Kobani je bio okružen, a do listopada 2014.
ISIL su zauzeli čak 350 okolnih naselja što je dovelo do vala izbjeglica koje su bježale prema Kobaniju i dalje prema Turskoj.
Dakako, tursko zaleđe ovdje nije predstavljalo nikakav prostor spasa već potencijalno podjednaku opasnost Naime, Turska u tim danima aktivno podupire ISIL i sa zadovoljstvom gleda kako ISIL "čisti" pogranično područje od sirijskih kurdskih boraca koje ona smatra svojom jedinom i najvećom prijetnjom.
Svijet se tih dana pravi krajnje blesav i malo tko se usuđuje stvari nazvati pravim imenom - malo tko se usuđuje reći kako ISIL ne bi mogao biti ovako moćan da ne dobiva potporu iz Turske.
Sve u svemu, grad Kobani, jedan od najvećih kurdskih gradova na sjeveru Sirije, pao bi u ruke terorista i uslijedio bi masovni pokolj. No, u trenutku kada je izgledalo da bi grad mogao pasti svakog dana, američka vojska uključuje se u sukob i pokreće intenzivno zračne napade na ISIL. Kurdi su odjednom dobili potporu iz zraka, a SAD je u gotovo holivudskim manirima "spasio dan".
70% grada Kobani razrušeno je u borbama, no ISIL nije prevladao. Odbačeni su, a Kurdi su slavili veliku pobjedu znajući u isto vrijeme kako nje ne bi bilo da nije bilo američke pomoći.
Tu, u ruševinama Kobanija, počinje se int...
