Proljeće 2018. donijelo je značajne promjene na vojnoj karti u Siriji. Ono što je bilo nezamislivo prije još godinu-dvije, sada se desilo jako brzo. Područja Homsa i Damaska u potpunosti su sada pod kontrolom vlade u Damasku.
Nakon sloma ISIL-a u 2017., ruski i sirijski planeri su se logično fokusirali na dugogodišnje enklave oko velikih gradova Damaska i Homsa. Te enklave nisu bile toliko vojne prijetnje ovim gradovima, koliko su vezale trupe, ali i onemogućavale komunikacije, posebno se to odnosi na veliku enklave između Homsa i Hame. Kao vojni cilj, bile su ranjive, duboko unutar teritorija pod kontrolom sirijske vlade i bez direktne strane vojne ili logističke pomoći.
Situacija u Siriji nakon predaje enklava kod Homsa i Damaska
No, početak godine obilježila je kampanja u Idlibu. Sirijska vojska je uz žestok otpor islamističkih militanata oslobodila vojnu bazu Abu Duhur i cijeli istočni, manje naseljeni dio Idliba. Kad su svi očekivali nastavak ofenzive na veće gradove ove nemirne pokrajine, operacije su stale, gotovo sigurno uz rusko pokroviteljstvo.
Od enklava, prva je došla na red Istočna Ghouta kod Damaska. Iako ne bez žrtava, ofenziva je brzo ostvarila cilj presijecanjem teritorija militanata i komadanja u manje džepove. U ovoj situaciji i pod stalnim napadima iz kopna i zraka, posebice ruskih vojnih snaga, militanti su izgubili daljnju želju za otporom.
Situacija u Siriji južno od Damaska
Potom se Sirijska vojska okrenula jedinom preostalom području prijestolnice pod militantima – južni Damask. Radi se o nekoliko većih prigradskih naselja: Hajar al-Aswad, palestinski kamp Yarmouk, Yalda, Babila i još neka manja. Militanti Slobodne sirijske vojske iz Yalde i Babile, u kojima je konačno i godinama trajalo primirje, lako su prihvatili predaju. Najveći i najtvrđi orah se na kraju pokazao ISIL u južnom Damasku. Nekoliko tjedana su sirijske snage uz svu raspoloživu vatrenu podršku krčile put kroz prve linije, sve do sloma obrane prošli tjedan. Čak je i ekstremni ISIL bio primoran položiti oružje.
Nekako u isto vrijeme, trajali su pregori za predaju velike enklave Rastan-Talbiseh, između Hame i Homsa, gdje prolazi strateška autocesta Damask-Aleppo. Taj je džep ostatak šireg područja pod militantima, još od Bitke za Homs. Ovdje su militanti na vrijeme shvatili svu bezizlaznost situacije, i osim sporadičnih borbi, većih sukoba nije bilo. Ono važnije, izbjegnuta su velika stradanja civila, ali i vojske te razaranja gradova i sela.
Sirijska vojska sada ima otvorene ruke skoncentrirati najbolje snage na iduću metu.
Situacija u Siriji između Homsa i Hame
Trenutno, u Siriji ostaje nekoliko velikih područja van kontrole vlade Bashar al-Assada. Na sjeveru su militanti pod zaštitom Turske. Sjever i istok, uz granicu s Turskom i Irakom drže proamerički Kurdi i Arapi, ujedinjeni u Sirijske demokratske snage (SDF). U pustinji istočne Sirije je ostatak ISIL-a, na zapadu je Idlib, a na jugu su militanti iz Darae i Quinetre. Uz granični prijelaz Tanf prema Jordanu i Iraku je područje militanata uz direktnu američku vojnu prisutnost.
Položaji turskih osmatračkih baza u Idlibu
Idlib i južni pobunjenici iz Darae i Quinetre su bez direktne podrške stranih moćnih sila. Doduše, u Idlibu su stacionirane turske osmatračke baze, iako bez značajne vojne prisutnosti. Idlib je sada prepun različitih militantnih skupina, što autohtonih, što pridošlica iz svijeta te negdašnjih enklava. Procjenjuje se da je čak 13 000 boraca iz dvije enklave (oko Damaska i Homsa) otišlo u Idlib. Ovdje je velika koncentracija tih grupa, što istovremeno otežava ofenzivne akcije sirijske vojske, ali s druge strane su te grupe razjedinjene, bez središnje komande, a mnoge u direktnom sukobu. Dva su velika tabora, jedan džihadistički pod dominacijom Hay'at Tahrir al-Sham (HTS, negdašnja Al Nusra), a druge umjerenije islamističke postrojbe koje podupire Turska (Nour al-Din al-Zenki, Ahrar ash-Sham i ostale) te Slobodna sirijska vojska.
U Darai i Quinetri već se duže vrijeme ne vode borbe, no izvještaji govore o gomilanju elitnih sirijskih snaga na jugu. No prema nekim informacijama teku i pregovori nekih naselja za mirnu reintegraciju pod vlast sirijske vlade. Umjerenost militanata, definitivna propast revolucije i nezainteresiranost za borbu, prije svega Slobodne sirijske vojske mogla bi kao i u slučaju militanata enklave Rastan-Talbiseh olakšati mirni povratak južne Sirije pod kontrolu sirijske vojske. Problem bi mogla biti Izraelska vojska na okupiranoj Golanskoj visoravni, pogotovo što se u posljednje vrijeme Izrael aktivno uključio u sirijski sukob. Ovdje se nalaze i ekstremne grupe sklone ISIL-u, koje zasigurno neće pristati na mirnu predaju, a koje svako malo poduzimaju ofenzive protiv ostalih militanata.
SDF je nakon Bitke za Afrin nastavio čišćenje sjeverne obale Eufrata od ISIL-a koji povremeno izvodi napade i zasjede i na SDF i na Sirijsku vojsku. Turska s druge strane prijeti Manbiju.
Situacija u Siriji postaje sve jasnija, iako ne manje komplicirana. Rascjepkanost teritorija zamijenila su velika područja pod kontrolom militanata s direktnom vojnom podrškom stranih sila. Nakon izvjesnog rješavanja pitanja južne Sirije (Daraa i Quinetra) kao i preostalog područja ISIL-a na istoku, ostaje vruća točka Idlib. Kolika je zainteresiranost Rusije i Turske za rješavanje ovog problema, ostaje za vidjeti. Bashara al-Assada se ionako na kraju krajeva najmanje pita oko strateških stvari koje dotiču ne samo regionalne već i globalne sukobe i natjecanja za prevlast.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
