Porazna je činjenica da SAD, najbogatija zemlja na svijetu, ima najveći jaz između bogatih i siromašnih. U odnosu na zapadno-europske zemlje SAD imaju dvostruko više siromašnog stanovništva. U Americi je oduvijek postojao velik jaz između bogatih i siromašnih, međutim, dispariteti koji sada postoje ne pamte se u proteklih sto godina. Dok bogati postaju sve bogatiji, srednja klasa se bori za goli opstanak.
Naime, prema podacima Ureda za popis stanovništva SAD-a, 15 posto ukupne populacije je siromašno. Izraženo u brojkama, 47 milijuna Amerikanaca nalazi se ispod saveznog praga siromaštva, što je rast za više od 2 posto u odnosu na pred recesijsku 2008. godinu. Za primjer, još 2000. godine broj siromašnih u Americi iznosio je 11 posto. No, prema alternativnoj procjeni siromaštva, koja obuhvaća ne samo obiteljska primanja, već i mjesta u kojima ljudi žive i cijene zakupa stanova, još 6,4 milijuna ljudi starijih od 65 godina živi u siromaštvu.
Desetine milijuna Amerikanaca danas zarađuju manje novaca nego što je to bilo u "zlatnim" 70- tim godinama. Tada je radnik u privatnom sektoru bio plaćen prosječno 9,08 dolara po satu dok je danas plaćen svega 7,25 dolara. Kako bi zadržali određenu razinu životnog standarda, mnogi su prisiljeni raditi sve više, pa se sada radi više nego u bilo kojem razdoblju od 1920. godine. Više od 40 posto Amerikanaca radi više od 50 sati tjedno, a broj osoba koje unatoč radu ostaju siromašne je sve veći i već su dobili naziv "working poor." Broj takvih ljudi strahovito brzo raste, dok se prema statistikama broj nezaposlenih stalno smanjuje.
Iako se mnogo ljudi ponovno zapošljava, često uzimaju poslove s nižim plaćama i manjom sigurnošću radnog mjesta u usporedbi s poslovima za srednju klasu, a koje su obavljali prije ekonomske krize. To znači da otprilike trećina obitelji u kojima su zaposlena oba supružnika vjerojatno nema dovoljno novca za podmirenje osnovnih potreba.
Podaci objavljeni nakon recesije u SAD-u pokazuju da 20 posto najbogatijih Amerikanaca prima 48 posto svih ostvarenih dohodaka, dok 20 posto najsiromašnijih dobija manje od pet posto. Razlozi za zabrinutost su utoliko veći kad se uzme u obzir i da oko 60 tisuća Amerikanaca godišnje umire od tzv. profesionalnih oboljenja.
Jaz koji se povećavaAmerički prosječan prag siromaštva računa se na osnovu godišnjeg novčanog prihoda koji predstavlja promjenljiv broj koji varira u odnosu na vrijeme i veličinu obitelji. Službena granica siromaštva u Americi je 23.283 dolara godišnje po obitelji od četiri člana, to jest, ako dvoje odraslih mjesečno zarađuje zajedno nešto manje od dvije tisuće dolara. Službena ljestvica siromaštva je dakle nesavršena mjera onoga što je potrebno za pokrivanje osnovnih životnih potreba i ona je prije svega statističko mjerilo, a ne ukupan op...
Naime, prema podacima Ureda za popis stanovništva SAD-a, 15 posto ukupne populacije je siromašno. Izraženo u brojkama, 47 milijuna Amerikanaca nalazi se ispod saveznog praga siromaštva, što je rast za više od 2 posto u odnosu na pred recesijsku 2008. godinu. Za primjer, još 2000. godine broj siromašnih u Americi iznosio je 11 posto. No, prema alternativnoj procjeni siromaštva, koja obuhvaća ne samo obiteljska primanja, već i mjesta u kojima ljudi žive i cijene zakupa stanova, još 6,4 milijuna ljudi starijih od 65 godina živi u siromaštvu.
Desetine milijuna Amerikanaca danas zarađuju manje novaca nego što je to bilo u "zlatnim" 70- tim godinama. Tada je radnik u privatnom sektoru bio plaćen prosječno 9,08 dolara po satu dok je danas plaćen svega 7,25 dolara. Kako bi zadržali određenu razinu životnog standarda, mnogi su prisiljeni raditi sve više, pa se sada radi više nego u bilo kojem razdoblju od 1920. godine. Više od 40 posto Amerikanaca radi više od 50 sati tjedno, a broj osoba koje unatoč radu ostaju siromašne je sve veći i već su dobili naziv "working poor." Broj takvih ljudi strahovito brzo raste, dok se prema statistikama broj nezaposlenih stalno smanjuje.
Iako se mnogo ljudi ponovno zapošljava, često uzimaju poslove s nižim plaćama i manjom sigurnošću radnog mjesta u usporedbi s poslovima za srednju klasu, a koje su obavljali prije ekonomske krize. To znači da otprilike trećina obitelji u kojima su zaposlena oba supružnika vjerojatno nema dovoljno novca za podmirenje osnovnih potreba.
Podaci objavljeni nakon recesije u SAD-u pokazuju da 20 posto najbogatijih Amerikanaca prima 48 posto svih ostvarenih dohodaka, dok 20 posto najsiromašnijih dobija manje od pet posto. Razlozi za zabrinutost su utoliko veći kad se uzme u obzir i da oko 60 tisuća Amerikanaca godišnje umire od tzv. profesionalnih oboljenja.
Jaz koji se povećavaAmerički prosječan prag siromaštva računa se na osnovu godišnjeg novčanog prihoda koji predstavlja promjenljiv broj koji varira u odnosu na vrijeme i veličinu obitelji. Službena granica siromaštva u Americi je 23.283 dolara godišnje po obitelji od četiri člana, to jest, ako dvoje odraslih mjesečno zarađuje zajedno nešto manje od dvije tisuće dolara. Službena ljestvica siromaštva je dakle nesavršena mjera onoga što je potrebno za pokrivanje osnovnih životnih potreba i ona je prije svega statističko mjerilo, a ne ukupan op...
