Plan o implementaciji sigurnih zona na prostoru Sirije dočekan je s optimizmom, barem javno, od strane gotovo svih aktera koji su na ovaj ili onaj način uključeni u rat u Siriji. No, je li zaista moguće, skoro po preko noći, eliminirati toliko duboke podjele i različite stavove uključenih? Na trenutak je čak izgledalo kao da se i takvo što može dogoditi, imajući u vidu da je određeni 'zamor' sirijskim ratom već stupio na snagu i da su sada svi spremniji na kompromis.
No, sirijske sigurne zone stupile su na snagu 5. svibnja, a kako vrijeme prolazi postaje sve očitije kako bi razlike u stajalištima ključnih sila mogle i ovaj ambiciozni plan potkopati prije no što on u potpunosti zaživi.
Naime, postoji nekoliko velikih izazova pri punoj implementaciji ovih sigurnih, ili de-eskalacijskih, zona. Jedna od većih je definicija tko je terorist?
Podsjetimo, plan kojeg su u Astani postigle Turska, Rusija i Iran zagovara implementaciju nekoliko sigurnih zona na prostoru Sirije - na tim prostorima bi trebalo doći do potpunog prekida sukoba između opozicijskih militanata i vladinih snaga, uz jednu iznimku - terorističke organizacije. Borba protiv njih se, navodi se u planu, nastavlja, te iste moraju biti "izbačene" s prostora sigurnih zona.
Dakako, da bi ove skupine bile izbačene prvo ih se treba definirati. Svi će se složiti da je ISIL teroristička organizacija s kojom neće biti nikakvih pregovora. No, već kada dođemo do Al-Nusra Fronta, odnosno ogranka Al-Qaede u Siriji, situacija više nije tako crno-bijela. Naime, ISIL je od samog početka u gotovo svim situacijama borbena sila za sebe i ne ulazi u suradnje s drugim skupinama (mada je bilo pregovora s Al-Qaedom, iz koje je ISIL i proizašao), no, to ne vrijedi za Al-Nusra Front - njihovi borci često su se borili rame uz rame s tzv. "umjerenim pobunjenicima" protiv sirijske vojske.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
