Preko godinu dana vodi se sukob unutar Sirije, ljudi ginu s obje strane i sasvim je nebitno kojim izvorima želite više vjerovati, neosporna je činjenica da se ljudske žrtve gomilaju. No, aktualni sukob prerastao je gabarite unutarnjeg konflikta. Slobodno možemo konstatirati kako je Sirija postala dio nečeg znatno većeg, nečeg što možda ni same sukobljene strane na terenu nisu svjesne. Sirija je prerasla u direktan front na kojem se sukobljavaju - za sada samo ideološki i politički - najveće sile modernog svijeta. Konačni rezultat sirijske "krize" u prvi plan će izbaciti makro konstelacija snaga svijeta u kojem danas živimo. Možda zvuči okrutno - pogotovo ako znamo da se broj žrtava danas već broji u tisućama - no, sve strane unutar Sirije gurnute su duboko u sferu konflikta kojeg bismo mogli nazvati "neo-hladnoratovskim", a znamo što to znači - biti figure na šahovskoj ploči.
Preferirati rat nad mirom znači preferirati onu donju stranu tanke linije koja nas razdvaja između ljudi i zvijeri.
Daleki smo put prevalili kao vrsta do ove 2012, ali ako nas natjeraju da izaberemo rat naspram miru, i ako sistematski to bude naš jedini izbor - sve je bilo uzalud.
Jučer protiv Saddamovog oružja za masovno uništenje, Gaddafija koji navodno zrakoplovima bombardira mirne prosvjede, danas protiv Assada i njegove vojske koja očito ima cilj istrijebiti vlastiti narod, a sutra protiv fundamentalističkog Irana koji planira napraviti nuklearno oružje kako bi sravnio sa zemljom sve nas "nevjernike".
Kao Jedini spas protiv ovih jučer-danas-sutra "tiranina" uvijek se nameće najveća vojna sila u ljudskoj povijesti - SAD i saveznici.
Ni najveće imperijalne sile svijeta više se ne usuđuju harati svijetom samo zato što žele - ne zbog straha od kakve velike "kontra-sile", već ponajviše od reakcije vlastitih naroda. Uz manjinu onih u kojima prevladava zvijer naspram čovjeku, većina ljudi ipak je sistematski protiv svakog agresivnog rata - pogotovo kada isti pokreće njihova država.
Stoga imperijalne sile ne žele samo ratovati i ubijati - danas žele ratovati i ubijati u naše ime. Agresivno se traži "blagoslov" na sve moguće načine.
Za razbijanje Sirije ne čeka se da Assadova vojska ubije deset tisuća i jednog civila. Oni koji žele vidjeti Siriju u plamenu, zračne napade na Damask ili ulazak trupa u zemlju ne mare niti za jednog jedinog civila koji je do sada stradao, a još manje za one koji bi svakako stradali za vrijeme njihove agresivne ofenzive.
Ne, ne čeka se taj podatak - čeka se, i marljivo na tome radi, da fiksna stopa konsenzusa pređe zadani postotak.
Reuters prenosi kako je stanje u Europi drugačije i kako "većina Europljana podržava vojnu akciju u Siriji" - no, kako prenosi list "Think progress", Reuters se poziva na istraživanje agencije YouGov koja je pitanje postavila poprilično pristrano i nerazumljivo. Anketno pitanje glasi: "UN-ove mjere u Siriji protiv režima Bashar al-Assada je zaustavljena vetom Rusije i Kine. Što bi zapadne zemlje trebale napraviti?".
Kao odgovori su ponuđeni:
- odgovor 1) zapadne zemlje bi trebale poduzeti mjere protiv sirijskog režima bez obzira na UN
- odgovor 2) zapadne zemlje bi trebale poduzeti mjere protiv sirijskog režima uz potporu UN-a
- odgovor 3) zapadne zemlje ne bi trebale poduzimati nikakve mjere protiv sirijskog režima
- odgovor 4) ne znam
Na pitanje da pojasni anketu, konkretno što znači "poduzeti mjere", direktor ureda za politička i socijalna istraživanja pri agenciji YouGov, Joe Twyman, naveo je da se "pretpostavlja" da ispitanici time misle na vojnu akciju.
Svatko tko je imalo upoznat s metodologijama istraživačkih anketa zna da - kako bi se dobio što objektivniji odgovor - u anketnom pitanju ne smiju postojati "pretpostavke". Nadalje, u pitanju se spominje veto Rusije i Kine, a i vlast u Siriji se pogrdno naziva "režim".
Ovakvo anketno pitanje teško da bi prošlo u nekakvom ozbiljnijem znanstvenom istraživanju, no za potrebe dnevne politike je očito idealno.
Stoga ni ne čudi da su rezultati sljedeći - 30% ispitanika iz Švedske odobrava intervenciju bez odobrenja UN-a, kao i 29% iz Francuske, 27% iz Njemačke, no samo 10% iz Britanije.
Za opciju "uz potporu UN-a" odobrenje je znatno veće - na to bi pristalo 53% ispitanika iz Danske, 48% iz britanije, 45% iz Švedske, 39% iz Njemačke i 35% iz Francuske.
Kada do toga dođe, svaki poziv na mir i dijalog već će biti duboko zatomljen i utišan. Štoviše - svaki "poziv na mir" bivati će agresivno prozivan kao "odobrenje genocida", drugim riječima - ne odobravati vojnu intervenciju NATO saveznika znači prešutno podržavati ubijanje civila od strane sirijske vojske. Na taj, izuzetno podmukao i manipulativan, način nastoje se ušutkati i oni zadnji koji glasno poručuju - "NE stranim vojnim intervencijama !"
Na njih se vrši pritisak za svih strana, što organizirano, što spontano od strane onih koji su već jasno izabrali imperijalistički put kao jedini put.
Obruč se lagano steže i svakim novim danom svi su sve manje u poziciji da javno kažu - "podržavam mirovni plan i slobodne izbore bez agresivnog rušenja vlasti od strane vanjske sile". Taj legitiman i korektan stav sve više i više zvuči ekstremistički i sve veći pritisak se vrši da se takav stav revidira, korigira ili sasvim napusti.
Takvim podmuklim taktikama valja jasno poručiti - uz svu medijsku mašineriju ovog svijeta, nikada se neće agresivni vojni napad protiv drugoga naroda uspjeti svima prikazati kao "spasonosan", za neke takav čin će uvijek biti ono što i jest - ratni zločin.
Doček vojnika u Homsu možda je insceniran, no isto vrijedi i za Youtube video snimke koje organzacije HRW navodi kao argumente za svoja izvješća. Iz ove udaljenosti nemoguće je znati pravo stanje na terenu. No, za pretpostaviti je, kako su o svemu ipak najbolje upućeni sami stanovnici Sirije. Ako su navodi o masovnom smaknuću civila zaista točni, nikakva vanjska intervencija neće biti potrebna u rušenju Bashar al-Assada, to će izvesti sami stanovnici i horde dezertera koje zasigurno neće trpiti takav režim.
U suprotnom se iznosi tvrdnja kako je cijela sirijska vojska sastavljena od demona, brutalnih bića koja bez pogovora ubijaju vlastiti narod - gradove iz kojih i sami dolaze, gradove u kojima zasigurno mnogi imaju poznanike, prijatelje, rodbinu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
