Sirijski rat koji je izbio u proljeće 2011. promijenio je izgled Sirije, Bliskog istoka, a nedvosmisleno je utjecao i na svijet što se najbolje vidjelo ogromnim valovima izbjeglica u ljeto 2015. Premda se tehnički radi o građanskom ratu u njemu su izravno ili neizravno uključene brojne vanjske države pa ga to čini svojevrsnim svjetskim ratom na ograničenom prostoru. Sirijski rat će uskoro navršiti svoju sedmu godinu i kraj mu se ne nazire.
Kao glavni razlog rata i stradanja više stotina tisuća ljudi mainstream mediji na Zapadu žele nametnuti ustanak naroda protiv zlog i pokvarenog diktatora. Ne treba posebno spominjati da su razlozi za rat vrlo složeni, ali ovom prilikom treba se podsjetiti kakva je to država bila Sirija uoči rata. Kad se pogleda ta realnost istina izlazi na vidjelo, odnosno vidi se da su uzroci rata daleko kompliciraniji.
Bashar al-Assad je došao na vlast u srpnju 2000. Prvi prosvjedi protiv režima kojeg je donijelo Arapsko proljeće dogodili su se u ožujku 2011. Tijekom toga 10-godišnjega perioda Sirija je imala svoje bolje i lošije dane i situacija je bila daleko od idealne pogotovo u nekom demokratskom smislu. Međutim, danas kad se analizira stanje u Siriji prije izbijanja rata sječe se dojam da je Sirijska Arapska Republika bila multikulturalna država mira, prosperiteta, turizma i stabilnog gospodarskog rasta. Moglo bi se bez pretjerivanja kazati da se radilo o nekoj vrsti blagostanja pogotovo nakon svih užasa koji su uslijedili. Za vrijeme predratne Assadove vladavine stanje u zemlji bilo je mirnodopsko, nije bilo velikih prosvjeda, štrajkova, pobuna. Sirija je bila poprilično prosperitetna zemlja kojoj su zavidjeli mnogi ne samo na Bliskom istoku već i šire.
Prije početka rata 2011. Sirija je bila živahna država puna energije sa stanovništvom koje je brojilo više od 22 milijuna od kojih su mnogi živjeli živote sličnim ljudima u razvijenim zapadnim zemljama. Glazba, moda i sport bili su među najpopularnijim razonodama Sirijaca. 2010. najpopularniji upisi na internetskim tražilicama bili su Arapski idol, bodybuilding, ljetna moda i američka pjevačica Miley Cyrus. Bili su popularni video snimci FC Barcelone na You Tubeu. 2010. je virtualni bend Gorillaz postao najveći zapadni bend koji je nastupio u Siriji. U tom periodu bile su živahne tržnice u starim gradovima Damaska i Alepa, a država je imala svoju inovativnu IT industriju usprkos ekonomskim sankcijama Zapada, a bila je i središte tekstilne industrije.
Sirija je izvorno multikulturalno i multikonfesionalno društvo u kojem već stoljećima žive većinom u miru i slozi različite frakcije kršćana (rimokatolici, grkokatolici, pravoslavci, protestanti), muslimana (suniti, šijiti, alaviti), Židovi i ostale vjerske i etničke zajednice. Npr. u starom gradu u Damasku prije rata bilo je jednostavno prolaziti, bez prelaska ratnih crta, od pretežito muslimanskih dijelova grada do onih četvrti gdje su kršćani u većini. U blizini su smješteni crkveni tornjevi i minareti džamija. Postoje mnoga mjesta gdje kršćani, muslimani, Kurdi, Arapi zajednički dijele kafiće, restorane, umjetničke galerije i druga mjesta na kojima se nije vidjela podijeljenost po etničkim i religijskim crtama. Čak pet papa rimokatoličke crkve je sirijskog podrijetla.
Sirija je oduvijek posjedovala otvoreno društvo okrenuto zapadnoj kulturi kao nijedna druga arapska država. Država je sekularna, a šerijatski zakon je protuustavan. Žene nisu obvezne pokrivati se velom niti nositi burke. Sirijke su imale pravo na zdravstvo i obrazovanje kao i muškarci. Prije rata Sirija je bila jedina zemlja u regiji bez unutarnjih pobuna i etničkih sukoba. Čak 10% stanovništva bilo je kršćanske orijentacije. Kršćani su mogli kupovati zemlju i graditi crkve. U ostalim arapskim zemljama kršćanska populacija broji manje od 1%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.