Situacija u Siriji napeta je još od prvih autentičnih anti-vladinih prosvjeda koji su buknuli na više lokacija diljem zemlje u proljeće 2011. No ništa se u smislu napetosti ne može mjeriti s posljednjih 30 dana. Mnogi toga možda nisu i neće nikada ni biti svjesni, no zadnjih nekoliko tjedana proživjeli smo "Kubansku krizu" naše generacija. Sirijska kemijska kriza dovela nas je na sam rub i nije bilo nimalo ugodno pratiti taj razvoj događaja.
Možda je daleko od očiju i ušiju javnosti, iza zatvorenih vrata, uvijek postojao interni dogovor da bez obzira na sve, svijet si ne može priuštiti "vrući" sukob između SAD-a i Rusije. No, koliko takva sporazumijevanja zapravo znače kada se počnu gomilati ratni brodovi na jednom prostoru? Spomenuta Kubanska raketna kriza također se završila diplomatski, ni tada nitko nije imao "želudac" za potpunu eskalaciju. No, je li do nje ipak moglo doći? Itekako.
Sovjetske nuklearne rakete stigle su potajno te 1962. u "američko dvorište", svega 100 nautičkih milja od obale SAD-a. Američka strana još od sredine 20-og stoljeća ima dominaciju po pitanju interpretiranja i pisanja novije povijesti, pa se tako i u slučaju Kubanske krize često zaboravljaju povodi. A povod za stacioniranje sovjetskog nuklearnog arsenala na Kubi je itekako postojao - SAD su nuklearne rakete postavili u Tursku i usmjerili ih prema Moskvi. Godinu dana ranije pokušali su silom srušiti socijalističku vlast Fidela Castra, no neuspješno (invazija u Zaljevu svinja).
U javnosti su se davale žestoke izjave, otvoreno se spominjala mogućnost Trećeg - nuklearnog - svjetskog rata. No, baš kao i u slučaju aktualne Sirijske kemijske krize, kroz koju smo upravo prošli također bez pokretanja Svjetskog rata, i tada je vođena diplomacija u pozadini. Ono što su danas Kerry i Lavrov, tada su bili američki državni tajnik Dean Rusk i sovjetski ministar vanjskih poslova Andrej Gromijko.
Kubanska kriza trajala je od 14. do 28. listopada 1962. Što se sve događalo tih 14 dana sada je već dio mitologije. Neki tvrde kako je najžešći stav od svih zauzeo, tada na funkciji kubanskog ministra industrije, Ernesto Che Guevara. Navodno je u cijeloj toj "gužvi" jedino Che zaista bio spreman ispaliti nuklearne rakete na SAD. Da li je to stvarno bilo tako ili je to dio mitologije, teško je reći. No poznato je kako je Guevara nakon krize žestoko kritizirao i SAD i SSSR ističući kako su svjetske super-sile iskoristile Kubu kao poligon za svoja nadmetanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
