Napad na američke specijalne snage u Nigeru početkom listopada pokazuje mnoge opasnosti protuterorističkih operacija, ali ujedno naznačuje stalnost već postojećeg stanja regije Sahela; radi se o jednoj od najopasnijih i najnepredvidljivijih regija svijeta što se tiče terorističkog djelovanja. U zapadnom Nigeru je napadnuto desetak američkih Zelenih beretki 3. listopada, u selu Tongo Tongo. Tamo ih je napalo pedesetak terorista s granatama i mitraljezima. Poginulo je četvero američkih vojnika. Kongres i Pentagon lome koplja oko toga što se zapravo dogodilo u Nigeru; čini se da su seljani bili pobornici militantnih skupina te pokušavali spriječiti brzi odlazak američkih vojnika iz sela. Time se ponavlja trajna američka vojna povijest s lokalnim stanovništvom, od Vijetnama do Afganistana i Iraka.
Istina, američki vojnici pate od kroničnog nedostatka osnovnih znanja o području u kojemu brane interese svoje vlade. Međutim, u Nigeru nije ni jasno tko je na čijoj strani jer se radi o jednom od najopasnijih područja Afrike, gdje uprava gotovo da i ne postoji. Nigerska vlada je načelno protuteroristički partner svjetskim organizacijama, ali je geografija ove zemlje nesklon partner tim zamislima. Niger je jedna od najvećih afričkih zemalja, sastoji se od 80 posto pustinje i nema izlaza na more. Graniči sa šest drugih država, s kojima nije uvijek u prijateljskim odnosima. Granice su vrlo porozne, policijski nadzor ne postoji, te se kriminalne i terorističke organizacije kreću neviđenom lakoćom iz države u državu. Ovdje se umrežavaju mnogi krijumčarski putevi droge, kriminala i fundamentalista u nekoj njihovoj izopačenoj verziji islama.
To je poprište djelovanja budućeg Daeša. Nakon poraza u Siriji i Iraku, međunarodni savez terorista prelazi u tzv. Islamsku državu Velikog Sahela, iako se ne radi o čvrsto povezanoj skupini. Ovdje djeluje i al-Kaida Islamskog Magreva, al-Šabab i Boko Haram, zajedno s desetak drugih milicija koje mijenjaju svoje lojalnosti, imena pa se čak i nude kao plaćenici. Sjedinjene Države planiraju veću prisutnost u ovom dijelu Afrike upravo kako bi spriječili nastanak snažne platforme terorista koji bi napadali američke saveznike i interese. Ovdje se planira nova globalna strategija Daeša. A Amerikanci ne samo da ne zaustavljaju tu opasnost; svojom politikom, Washington podupire nastanak terorističke organizacije!
Nigdje to nije očitije nego u Nigeriji, rodnoj državi terorističke skupine Boko Haram. U mjestu Maiduguri je nastala ova skupina početkom 2000.-ih kao nenasilna disidentska grupa. No, 2009. Boko Haram je započeo pobunu protiv nigerijske središnje vlasti, a do sada je ubijeno preko dvadeset tisuća ljudi i raseljeno milijuni drugih. U dolini jezera Čad, Boko Haram je doveo svojim djelovanjem do manjka hrane i humanitarne krize. U Maiduguriju, najvećem gradu sjeveroistočne Nigerije, nalazi se i lokalno sjedište Ujedinjenih naroda, koje je krajem listopada bilo predmetom terorističkog napada. Sjedište je bilo preplavljeno naoružanim borcima koji su ispitivali zaposlene i kratkotrajno ih držali kao taoce. Na kraju se ispostavilo da se ne radi o borcima Boko Harama, već pripadnicima nigerijske vojske. Prema nepotvrđenim podacima, oni su imali zadatak istražiti ne skriva li se u uredima UN-a čelnik Boko Harama Abubakar Shekau.
Ovakav napad na organizaciju koja se bavi ponajviše humanitarnom pomoći u subsaharskoj Africi je presedan. Mnogi ne mogu vjerovati da je do takve operacije nigerijske vojske došlo na temelju govorkanja na društvenim medijima, ponajviše preko glasina na Whatsappu. Još je šokantnija tišina međunarodne zajednice nakon incidenta. Glasnogovornica UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova je izrazila iznimnu zabrinutost zbog onoga što se dogodilo, ali nigerijski partneri u svijetu šute. Najveći i najznačajniji nigerijski vojni partner su Sjedinjene Države, a Washington je ostao tih na očito kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.