Prije nekoliko tjedana u svom velikom intervjuu Oliveru Stoneu, Vladimir Putin je otkrio da je jednom prilikom otvorio pitanje o mogućem pristupanju Rusije NATO savezu. To se dogodilo prilikom posjeta tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona Moskvi 2000. "Sjećam se jednog od naših zadnjih sastanaka s predsjednikom Clintonom dok je on još uvijek bio u uredu. Prilikom njegovog posjeta Moskvi tijekom diskusije rekao sam: Pa, što ako mi razmotrimo opciju da se Rusija možda pridruži NATO-u", izjavio je Putin. Clinton je odgovorio: "Zašto ne?", a ostatak američke delegacije postao je vidno nervozan. "Zašto su naši partneri postali nervozni? Zato što ako se Rusija pridruži NATO-u uvijek će imati glas. Ne bismo dozvolili da budemo izmanipulirani. Ali naši američki prijatelji čak nam ne dozvoljavaju misliti o tome", Putin je kazao u intervjuu Stoneu.
U odvojenom intervjuu ruski lider je nazvao NATO "instrumentom američke vanjske politike" dodavši da savez "nema saveznike već vazale", a neke države članice ne mogu se usprotiviti pritisku Washingtona pa dozvoljavaju postavljanje anti-raketnih i drugih naprednih sustava na svome teritoriju poput Rumunjske i Poljske.
Putinove izjave dobro oslikavaju odnose između dviju supersila i odnose u NATO-u. Stoga se čini da Rusija nikad neće postati članica Sjevernoatlantskog saveza. Međutim, premda stvari trenutno ne izgledaju tako, u skoroj budućnosti postoje realni scenariji u kojima Rusija ipak pristupa NATO savezu na obostrano zadovoljstvo.
Sjevernoatlantski savez je osnovan 1949. kako bi se suprotstavilo potencijalnoj vojnoj prijetnji koju je nakon Drugog svjetskog rata predstavljao Sovjetski Savez. Po izvornoj Povelji NATO-a svrha je bila doista zaštititi države članice i to je imalo smisla pogotovo nakon što je 1955. komunistički blok predvođen SSSR-om osnovao svoj Varšavski pakt. Međutim, nakon raspada SSSR-a i Varšavskog pakta 1991., namjena NATO-a se promijenila. Učinjene su nadopune strateškog koncepta 1991., 1999., i 2010. prema kojima je NATO slobodan intervenirati de facto bilo gdje u svijetu ako smatra da su ugroženi njegovi interesi.
1990-ih nakon pobjede SAD-a i NATO-a u Hladnom ratu postojala su dva puta koja su analitičari predlagali za budućnost Sjevernoatlantskog saveza. Prvi je bio strategija da treba uključiti u savez što više država u istočnoj Europi kako bi se iskoristila prilika dok je Rusija slaba kako bi se okružila i izolirala. Druga strategija počivala je na premisi kako nakon disolucije Varšavskog pakta nema razloga za nastavak postojanja NATO-a ili ako već postoji ne treba se dalje širiti. Iz razloga jer bi proširenje NATO-a dovelo da nove konfrontacije s Rusijom.
Cilj Rusije posljednjih 15-ak godina bilo je zaustaviti širenje NATO-a dalje na istok Europe te spriječiti NATO-vu podršku državama u susjedstvu s kojima je Moskva u relativno lošim odnosima kao što su Gruzija i Ukrajina. Zauzvrat je Rusija nudila pomoć NATO-u rješavati goruće svjetske probleme poput problematičnih država Bliskog istoka i međunarodnog terorizma. NATO se uspio proširiti na istok, a Rusija je uspjela širiti svoju moć diljem svijeta dok se problemi terorizma nisu riješili kao i mnogi drugi izazovi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
