Saudijske vlasti i službeni državni izvori jutros su potvrdili - kralj Abdullah bin Abdulaziz al Saud je mrtav, preminuo je u 90-oj godini života. Kako to i biva u monarhijama, "kralj je mrtav, živio kralj!" pravilo odnosi se i na Saudijsku Arabiju pa je tako jutros već potvrđeno kako će novi kralj ove velike naftne sile biti princ Salman bin Abdulaziz (79).
Što se mijenja? Gotovo ništa pošto Salman dolazi iz jednog te istog vladajućeg kruga te će preuzimanjem vodstva gotovo sigurno nastaviti istu politiku kao i njegov preminuli prethodnik.
"O pokojniku sve najbolje", a naročito ako je pokojnik bio važan saveznik, pravilo je kojeg se jutros nariciljivo drže brojni utjecajni mediji. Tako se jutros pokojnog Abdullaha naziva "modernizatorom" i "reformatorom". Apsurdne izjave za pokojnog lidera jedne zemlje u kojoj su u svega dva tjedna 2015. javno pogubili već 10 osoba - jednoj ženi su mačetom tek trećim udarcem odrubili glavu.
Modernizacija Saudijske Arabije je teži oksimoron, Saudijska Arabija pod vodstvom pokojnog Abdullaha bila je (a i ostati će pod Salmanom) jedna te ista represivna zemlja s jednim te istim nazadnim režimom. Saudijska Arabija ne samo da je globalni simbol represije, u čemu prednjači pred svima, već je i izvoznik najgorih svojih karakteristika.
Pokojni kralj Abdullah bio je ključni akter u sijanju kaosa cijelom regijom te je njegova politika, točnije cijelog vladajućeg režima, odgovorna za stotine tisuća mrtvih u svega nekoliko godina. Saudijska Arabija bila je među vodećim zagovornicima agresije na Libiju i kasnije još i veće tragedije u Siriji, Iraku i djelomično u Libanonu.
Danas se svijet zgraža nad zločinima terorističke organizacije ISIL dok lije krokodilske suze za kraljem Sudijske Arabije u kojoj je ekstremizam evoluirao, sazrijevao i u konačnici selektivno pušten na njihove (i njihovih saveznika) neprijatelje u regiji.
Saudijska Arabija bila je i jest jedan od glavnih inkubatora iz kojeg stižu ideološki pripremljeni, naftnim novcem financirani i Zapadnim oružjem naoružani, ekstremisti. Saudijska Arabija pomogla je u stvaranju novih zona "ispostave" istih elemenata, pa tako danas imamo takav inkubator i u Libiji, zemlji koja je do prije svega nekoliko godina bila simbol otpora protiv radikalnog Islamizma.
Europa licemjerno medijski prati bujanje desničarskih i neo-fašističkih islamofobnih pokreta u svojoj unutrašnjosti dok u isto vrijeme žali za saudijskim "reformatorom".
No ništa ne može nadmašiti jutrošnju reakciju "najvećeg borca protiv terorizma", SAD-a. Američki predsjednik Barack Obama tako je izjavio: "Život kralja Abdullaha prostire se od prije rađanja moderne Saudijske Arabije pa sve do njenog stasanja u ključnu silu unutar globalne ekonomije i lidera među arapskim i islamskim zemljama".
Državni tajnik John Kerry još amplificira ove stavove: "Ovo je tužan dan. SAD je izgubio prijatelja, a kraljevina Saudijska Arabija, Bliski Istok i svijet, izgubili su poštovanog vođu. Bio je iznimno ponosan na put kraljevine, bio je hrabri partner u borbi protiv nasilnog ekstremizma i potvrdio se kao podjednako važan zagovaratelj mira".
Ako Kerry smatra da je saudijski kralj Abdullah, koji je kraj svog života dočekao aktivno propagirajući opću destabilizaciju cijele regije, "zagovaratelj mira", onda je zaista teško bilo što više od ovog visokog američkog dužnosnika uzeti za ozbiljno. No, ovakve izjave ne iznenađuju, isti Kerry je prije svega nekoliko mjeseci konstatirao da je glavni uzročnik terorizma na Bliskom istoku sirijski predsjednik Bashar al-Assad zato jer isti "odbija sići s vlasti".
Zemlje poput SAD-a nemaju nikakav kredibilitet u kritiziranju drugih represivnih režima dok jednu Saudijsku Arabiju slave kao svog ključnog saveznika. Nikakve kritike prema Suadijskoj Arabiji ne dolaze iz pravca Zapada, ne bi li to trebalo biti bar malo sumnjivo gorljivim i često vrlo licemjernim zagovarateljima ljudskih prava diljem svijeta?
Žene u Saudijskoj Arabiji žive u gotovo srednjovjekovnim uvjetima - za rad, putovanje, pa čak i za otvaranje bankovnog računa, trebaju odobrenje muškarca. Ne smiju voziti automobile, ponekad su im i operacije uskraćene. Govorimo o zemlji koja još uvijek izdaje smrtne kazne za "vještice" i druge sulude prijestupe. Ljudima se javno odrubljuju glave, a to ne tolerira samo SAD već i po pitanju ljudskih prava još i "angažiranija" Europa (vidi: Smrtna kazna za "vještičarenje" u 21. stoljeću? Njemački vojni ugovor sa Saudijskom Arabijom kao ogledni primjer zašto su floskule o demokraciji i slobodi govora spale isključivo na geopolitički pritisak).
Razina do koje se Saudijskoj Arabiji "progledava kroz prste" je često uznemirujuća i zastrašujuća. Primjerice, SAD je oznakom tajnosti odbio objaviti 28 stranica izvještaja američkog Kongresa o napadu 11. rujna 2001. na SAD u kojem se upravo saudijske vlasti spominju kao djelomični financijeri najvećeg terorističkog napada na teritorij SAD-a (vidi: Saudijska uloga u 9/11 napadu na SAD i zašto Washington i dalje smatra Rijad svojim glavnim saveznikom na Bliskom istoku?).
U vrijeme nakon brutalnog napada u Parizu, kada se cijela Europa digla na noge u obrani slobode govora, u Saudijskoj Arabiji je jedan mladi bloger, Raif Badawi, dobio kaznu od 1,000 udaraca bičem samo zato jer je iznio svoje stavove javno. Gdje je osuda lidera Zapadnog svijeta? Nigdje, a tako će i biti sve dok Saudijska Arabija drži svijet u šaci svojim naftnim proizvodnim kapacitetima kojima može dirigirati, često zbog političkih razloga, globalnu cijenu nafte (vidi: Rušenje tržišta nafte kao poluga za dirigiranje povijesti: Kako Saudijska Arabija koristi svoju ogromnu moć za mijenjanje i kažnjavanje svijeta).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
